Jack White ‘Blunderbuss’ – cijepljen od neuspjeha

Jack White jednostavno ne može promašiti. Dapače s ‘Blunderbussom’ je i komercijalno dobacio tamo gdje se nije ni najmanje nadao.

Jack White 'Blunderbuss'

Možda je manje važan podatak da albuma „Blunderbuss“ ne bi bilo da je Wutangclanovac RZA došao na zakazani session u studio Jacka Whitea u Nashville i snimio ono što je bilo dogovarano. Nekako se ključnom čini Whiteova izjava iz intervjua za New York Times kad je nakon godinu da od raspada The White Stripesa naveo neke od ključnih razloga. Naime iz te izjave je razvidno kako je šutljiva Meg White bila ta kojoj je bilo dosta svega, a Jack je bio taj kojem se sviralo i radilo na novim pjesmama. Upravo ta, godinu dana potiskivana, stvaralačka želja bila je važna za naizgled ekspresno rađanje prvog solo albuma Jacka Whitea.

S Jackovim svrabom u prstima se pogodilo to da su studijski glazbenici koji su trebali sudjelovati na RZA-inom sessionu došli u njegov studio kao naručeni. On je imao šest skica pjesama i priliku da ih proba uobličiti kroz neformalno sviruckanje s glazbenicima s kojima nije imao previše dodirnih točki u prošlosti. Prvog dana tri pjesme su bile oblikovane s neočekivanom lakoćom, što je bila dovoljno čvrsta kost u koju su svi zagrizli i nakon toga prionuli na rad.

Po izlasku je „Blunderbuss“ zasjeo na prvo mjesto američkog Billboarda i Jack White se zatekao u situaciji da po prvi put u svojoj karijeri ima najprodavaniji album i to solo debi. Svakako je to najljepša rock n’ roll priča ove godine, a istovremeno je i poučna. Poučna je diskografima jer je to primjer koji se kosi s desetljećima starom izdavačkom praksom: „Nađi talenta, iskoristi ga do trećeg albuma, riješi ga se i onda nađi novog mladog naivca.“ Jack White je primjer kako su potrebna desetljeća slobodnog i mušićavog kreativnog rada kako bi se u jednom trenutku došlo do prilično isplative formule. A sada je i slijepcima jasno da je kojim slučajem prošle godine objavljen album The White Stripesa unatoč klimavim odnosima između Jacka i Meg, samo zato jer pravila i praksa biznisa to zahtijevaju, da isti sigurno ne bi komercijalno odjeknuo poput „Blunderbussa“.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=DsixWMdScUI[/youtube]

Druga pouka pak ide glazbenicima, jer je Jack White primjer umjetnika koji je najprije iskren prema sebi i time iskren i prema onima koji vole njegov rad. Publika nije glupa i jako dobro osjeti kad na albumu nešto ne štima, iako se nimalo ne razumije u tonove i harmonijske nizove. Jednostavno nitko ne želi biti prevaren, a oni koji valjaju će kad-tad biti nagrađeni. Jack White je godinama osvajao povjerenje kroz razne projekte, ne samo kroz bendove u kojima je svirao pored The White Stripesa (The Raconteurs i The Dead Weather), već i kroz iznimni producentski rad sa (za mnoge) zaboravljenim glazbenim divama, kao što je country legenda Loretta Lynn i pionirka rock n’ rolla Wanda Jackson, ako se spominju samo ona najzvučnija imena.

Jednostavno White je postao glazbeni brend, čije veličine ni on sam nije bio svjestan sve dok „Blunderbuss“ nije pomeo tržište.

A kakav je album? Dalje>>

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X