Izvrstan dokumentarac o izvrsnom glazbeniku pun izvrsne muzike, ali istovremeno nam mnogo govori i o ljubavi: zašto volimo, kako volimo i kako voljeti kad nam se možda čini da više ne volimo.
U jednoj od najšarmantnijih scena HBO-ovog dokumenatcu o alt-country glazbeniku Jasonu Isbellu i njegovom snimanju još uvijek aktualnog pandemijskog albuma “Reunions” jest kad kantautora u studiju producenta Davea Cobba posjeti njegova tad četverogodišnja kći Mercy i pita ga što radi. “Upravo smo snimili album i planiramo svirati nove pjesme ljudima na turenji,” odgovara Jason. “Hoćete li i dalje svirati “Oh Well”,” pita djevojčica misleći na obradu pjesme Fleetwood Maca, odnosno autora Petera Greena. “A “Anxiety,” brzo doda zabrinuto. “Svirat ćemo te pjemse dok god ih ti budeš željela slušati,” odgovara njezin otac.
Čovjek se mora pitati što je privuklo četverogodišnje dijete tako teškoj i mračnoj pjesmi u kojoj njezin otac vrši neku vrstu autopishoterapije, boreći se protiv anksioznosti zbog koje ne može “uživati ni u jednoj prokletoj stvari”. Ali slično si pitanje mogu postaviti i svi ostali fanovi ovog vrhunskog pjesmopisca čiji je životni put opjevan kroz cijeli niz autobiografskih pjesama na njegovim albumima. Novi film redatelja Sama Jonesa iz serijala “Music Box” (a čije su epizode dosad razne glazbene fenomene od neslavnog Woodstocka 99, karijere Alanis Morisette, pa čak i često sprdnjom stigmatiziranih glazbenika kao što je Kenny G), u razgovoru s Isbellovim roditeljima, primjerice, otkriva, u kojoj su mjeri njegove pjesme zapravo opisi određenih epizoda iz Jasonovog djetinjstva za koje oni nisu bili svjesni da ih se sjeća.
Kao što rekosmo, “Running With Our Eyes Closed” u svom najvećem dijelu prati snimanje albuma koji je u velikoj mjeri autobiografski. Osim što obiluje izvrsnim pjesama koje frontmen predstavlja svom bendu The 400 Unit izravno i uživo, da bi ih odmah zatim tjerao da ih snime, ovaj načelno televizijski film propitkuje i neka od ključnih pitanja vezana za prirodu ljubavi, braka kroz odnos svog protagonista i njegove supruge i glazbene partnerice Amande Shires. Njihova međusobnost prisnost i afekcija izbijaju na toliko različitih mjesta u filmu, a mogu se u punoj snazi otkriti i u kratkom namigivanju i osmijehu za vrijeme izvođenja neke pjesme.
Amanda je prikazana kao Jasonova spasiteljica, žena koja ga je izvukla iz začaranog kruga autodestrukcije u koji je uvučen kad je kao nevjerojatan mladi talent, doslovno klinac, karijeru započeo svirajući uz mnogo starije okorijele bandite Drive-By Truckers. U filmu frontmen tog benda Patterson Hood svjedoči da je sviranje s njima dovelo do Jasonove ovisnosti o alkoholu i drogama koja ga je prvo stajala mjesta u sastavu, a zatim gotovo i samog života. Spas je našao u Amandi, otrijeznio se i novopronađenim konfesionalnim stilom napisao je dva ključna albuma svoje samostalne karijere, prvo bolni “Southeastern”, a zatim i “Something More Than Free” koji je obilježila nada u bolji život.
Ipak, koliko god ljubav Amande i Jasona bila neupitna, upravo za vrijeme snimanja albuma “Reunions” dolazi do velikih problema u komunikaciji između para. Jason ne želi priznati pod kolikim je stresom, tenzije između njega i supruge postaju gotovo nepodnošljive i čini se kao da je razvod u zraku. O tome će par govoriti u scenama snimljenima kasnije, u razdoblju pandemije, kad je album izišao i već zasjeo na vrh ljestvice, ali zbog virusa, bend ga nema priliku popratiti turenjom (kao što je Isbell obećao kćeri u uvodnom odlomku ovog teksta). Ovdje izbijaju druge frustracije, kreativna snaga je sputana, a ploča na koju su tako ponosni ne uspijeva doprijeti na pozornice, što ostavlja psihičke tragove na svakome od članova The 400 Unita, benda ionako nazvanog prema jednoj mentalnoj ustanovi. Unatoč tome, utjehu nalazimo u činjenici da su Jason i Amanda prebrodili svoju emocionalnu i komunikacijsku krizu. Ili kako kaže Isbell: “Ponekad ne vidimo način kako sagraditi most jedno do drugoga, ali si uvijek mašemo sa suprotnih strana”.
“Running With Our Eyes Closed” je izvrstan dokumentarac o izvrsnom glazbeniku pun izvrsne muzike, ali istovremeno nam mnogo govori i o ljubavi: zašto volimo, kako volimo i kako voljeti kad nam se možda čini da više ne volimo. Jason Isbell je jedan od onih koji su prvo morali biti slomljeni da bi razumijeli snagu ljubavi. Jedva čekamo da nam njegov novi album “Weathervanes” koji izlazi u lipnju otkrije još pokoje takvo otajstvo.
Ocjena: 9/10
(HBO, 2023.)
Saznajte više:
Jason Isbell and the 400 Unit ‘Reunions’ – slavodobitni privatni egzorcizam
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
