Pjevačica do u detalje secira svoj novi album ‘Voyage’.
Puno je autora i suradnji na albumu, ali uloga producenta je bila ključna da materijal dobije prepoznatljivu cjelinu. Edi je ispričao njegovu vizuru, a kakva je bila Jelenina na tu suradnju?
Edi je jedan staložen, odrastao (znam da je blesavo to naglašavati, ali ima nas i koji nismo) i zreo lik koji je u nekoliko navrata moju prirođenu nestrpljivost i zabrinutost (prvotno sam napisala histeriju) znao jako lijepo smiriti. Ali, isto tako, mislim da smo zajedno u mnogo navrata, kroz razgovore i promišljanja, vaganja i odlučivanja donosili rješenja. Edi je nevjerojatno naslušan i širok u svom poznavanju glazbenih tokova i raznih zvukovlja… Nas tri smo mu na prvom dogovoru pričale o smjernicama, vizijama, ali smo isto tako i od njega očekivale to objedinjavanje i one pametne poteze koji nam se poslije usijeku u pamćenje pa onda pričamo o super momentu za zvončiće na onom mjestu ili marimba na slijedećem…
Edi je posebno u nekoj završnoj fazi donio neke ključne odluke – od odlaska u Novo Mesto u tamošnju glazbenu školu koja je opremljena svim udaraljkama koje postoje i snimanja našeg udaraljkaša Josipa Konfica tamo, pa sve do ideje o suradnji s Cinkušima za pjesmu “Zagreb izlazi na ocean”, to jest “Love test dummies” za koju nismo imali najbolje rješenje u to doba. Drago mi je što je pristao da radimo zajedno i drago mi je što se i sada čujemo telefonom kao da rad nije ni prestao.
Dosadašnja Jelenina karijera osim izvrsnog vokala i lijepog pjeva nije ostavljala pjesama po kojima bi bila prepoznatljiva i za koju bi se šire slušateljstvo vezalo. Dojam je da je se više pamtilo po TV nastupima u žiriju onog karaoke showa nego vlastitim komadima. Može li osvrt na svoju solo karijeru otpočetka rada?
Odmah ću na osvrt – s nekih 16, 17 godina imali smo bend Faust, a naš prvi koncert bio je u Kulušiću. U počecima su se svirali Deep purple, Doobie Brothers, Specer Davis Group, Sandy Denny… da bi počeli raditi autorske stvari, ali priča je tu negdje i završila s moje strane. Potom sam bila u bendu Inner Light koji je njegovao višeglasno pjevanje, američki folk, Crosby, Stills, Nash & Young, Bob Dylan, Manhattan Transfer… Slušala sam Joan Baez, Joni Mitchell, Emmylou Harris, grupu The Beatles, gospel i Mahaliju Jackson… Nakon toga je uslijedilo četverogodišnje stasanje u mjuziklu Sarajevski krug/Sarajevo circle s kojim smo nastupali po kazališnim pozornicama kod nas, ali i u Škotskoj, Americi, Austriji…
Pjevanje je bio moj alat, moje sredstvo s kojim sam izražavala ljepotu, bunt, zbunjenost i odlučnost. Kad ste interpret i ako vas i cijene pritom, konstantno dobivate neke pjesme da ih poslušate, da ih pjevate na nekom od festivala, da svojim glasom iznesete nečije djelo. Ja sam u to doba zapravo htjela biti u bendu, ali je skretničar ipak promijenio smjer. Moj prvi album “Nije kraj” je sakupio djelić onoga što sam htjela – početak suradnje s Anitom i Meri iz Meritas, ali i sa Sašom Bulićem koji je napisao neke pjesme koje sam zaista poželjela otpjevati. Također i sa Zdenkom Runjićem, koji je nekako znao da ne pripadam festivalskom svijetu, ali dobroj glazbi, koje god vrste i predznaka bila, da. Ludi spojevi, zar ne?
Pa je potom stvaran album “Novi dan” koji sadrži pjesme koje ću i dalje definitivno svirati s bendom, ali u ponešto drugačijoj maniri. Jao, igrate se, zaigrate, odete i završite negdje… Na ovim albumima producenti su bili Dejan Orešković i Marijan Brkić i bili su vrlo gitaristički temeljeni, a ja sam u to doba osjećala neku potrebu zvučati energično i moćno. Fado je već bio prisutan paralelno u mom životu i osjetila sam ogromnu strast koju sam poželjela podijeliti s onima koji požele čuti. Fado me osvijestio u jednoj stvari – ma koliko god to nije moja glazba, ti uvijek daješ nešto svoje i za to imaš odgovornost. I ako osjećaš da trebaš prenijeti taj zvuk i tu poruku, idi i prenesi je.
Ako bih trebala dati jednu razliku u radu na albumu “Voyage” i dosadašnjima, onda je to razina moje odlučnosti…Hm, malo nejasno zvuči. Naime, uvijek sam brzo donosila odluke, vrlo sam intuitivna, nisam dugo vagala, kao da mi je bilo neugodno ako me netko dugo čeka… A sada, sada sam uzela svoje vrijeme i ludila, frustrirala se, ali i uživala. I ono što je ostalo isto, to je moj poriv za spajanjem ljudi, posebno iz različitih miljea. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
