Pjevačica do u detalje secira svoj novi album ‘Voyage’.
Glazbeno je ta intimistička spika upalila. Na neku foru doticala si se melankolije i kroz interpretacije fada koje su obilježile prethodni dio karijere. Je li ispunjavalo biti tek interpretatorom tuđeg glazbenog melosa?
Ispunjavalo je. A racionalnim dijelom sebe sam bila svjesna da sam interpretatorica glazbe koja je već iznesena. Ali, mene sve nekako ponese, ja sam onaj lik kojeg često možeš uhvatiti kako gleda u daljinu, to i jest fado, ta čežnja i melankolija, ono što možeš biti, a nisi, ili ono što jesi, a nisi do kraja… Ono neuhvatljivo… Zato volim bit trajanja, procesa, putovanja… Tijek… Razvijanje… Ja sam sretna što sam imala i imam ovaj put i često sam se pitala, pa jesi li mogla ranije pohvatati ove konce, ali zanesenost je uvijek bila dio mene, a ona nerijetko ima malu dozu racija. A da završim odgovor vezano za fado, ja i dalje uživam interpretirajući fado, ali da nisam napravila ovaj album, “Voyage”, sigurno ne bih bila sveukupno ispunjena.
Koja su očekivanja osim zadovoljstva sjajnim djelom? Ima li pretenzija i želja za Porinima, inim priznanjima struke? Koliko god bio kvalitetan materijal bojim se da zbog višejezičnosti i poznatog “opreza” ili zatvorenosti domaće publike i struke ta slojevitost i višejezičnost može biti prepreka široj recepciji na sceni jer se masa navikava na što površnije note lansirane od Rozga/Severina struja koje su zapravo podilazeće i računaju na što manji moždani angažman, dok ovakvi projekti i djela zahtijevaju ipak pažnju slušatelja 21. stoljeća. Kako se snalaiš u tom kontekstu?
Ja sam uvijek pokušavala izbjegavati poziciju žrtve ili nekoga tko krivi drugoga za ono kako mu je. To, naravno, ne znači da primjeri glazbe koja me ne dira ili mi čak i smeta, a sviđa se tolikom broju ljudi, u meni ne stvara jedan poveliki upitnik nad glavom. Normalno je i prirodno da poželim živjeti dostojanstveno od ovoga što radim, od glazbe, ali kalkulacija u bilo kojem smislu o predviđanju ukusa publike, ili o formiranju suradnika prema popularnosti i broju uspješnica, zaista nikada nije bila dio mojih razmišljanja. Čak su mi znali reći da čim za nešto dobijem pohvalu ili je nešto primljeno dobro, kao da moram prijeći na nego drugo igralište i zaigrati neku drugu igru. Ja naivno, ali čvrsto vjerujem da publike ima i da se može doći do određenog broja ljudi koji je zadovoljavajući i koji mogu reagirati na nešto što je i nama dobro. Pa takvi mi se javljaju i takvi će, nadam se doći i na buduće koncerte.
Jedna stvar je neosporna – ljudi su sposobni osjetiti patvorenost, osjetiti radost ili na kraju krajeva tvoje uživanje dok pjevaš i izvodiš pjesmu. Meni je drago što sam ja mirna jer smo napravili lijepu stvar. Potom sam zadovoljna što primamo divne komentare i osvrte. A onda ću biti isto zadovoljna ako za ovo što smo napravili dobijemo i službenu nagradu koja potvrđuje – što? Da smo prepoznati i od struke, kako se to kaže. Da, željela bih da dobijemo i Porin. Kad smo radili album zamišljala sam i poželjela da album ne ostane ignoriran (ponavljam se, znam) i da se napiše bar nekoliko recenzija. To se i ostvarilo. I zahvaljujem vama koji ga niste zaobišli. Dakle, već sam dobila dio zaželjenog. I veselim se svakom razgovoru i koncertu kojim ću pokušati približiti emociju s ovog albuma, na kojem god jeziku da se radi i koliko god naša glazbena stvarnost bila zatvorena – ja ne znam što može biti pitkije od ljepote melodije, spoja ovih instrumenata i stiha koji malkice pretražuje po tvojoj duši.
Koncertne promocije novog albuma i neka smislena turneja računam da kreće jesenas jer je ljeto nekako diskografski mortus sezona. Ima li konkretnih planova?
Ma i inače bih voljela koliko god mogu produžiti vijek trajanja, da tako kažem, ovog albuma. Sad je vrijeme za ovu fazu – predstavljamo album, pričamo o njemu, na radiju je drugi singl “The Device”, osluškujemo reakcije. Ljeto je specifično, a meni daje malo vremena da posložim i prestrojim ideje koje imam vezano za koncerte. Voljela bih realizirati koncerte i na nekim nekoncertnim prostorima i na ulicama, šarmantnim trgovima, zanimljivim prostorima pomalo staromodnima… Sve ćemo stići…
Vjerujem da je prerano pričati što dalje jer novi promotivni krug tek starta, no ima li nekih planova B i vizija što i kako dalje…
Jao, ja nikad nemam plan B. To jest, improviziram. Odaslala sam svoje planove u eter oko nas, a zapravo najviše očekujem od koncerata. To je vrhovno mjesto na kojem te netko može doživjeti i sklopiti dojam o svemu. I ako bude sreće poručiti prijatelju ili tetki da dođe na slijedeći. Situacija nije lagana, ali mislim da ima dovoljno organizatora i ljudi s kojima sam i do sada surađivala koji su zaista dugo čekali ovaj album (jer pričam o njemu već nekoliko godina) i koji bi mogli pokazati zanimanje za širenjem ove priče. Plan nam je za svaku pjesmu imati i videospot jer sami (Boris Sekulić, režiser naših spotova i likovnog oblikovanja albuma koji je također dobio sve pohvale i za taj dio, i ja) nekako uspijevamo slagati sve konstrukcije uz dobre ljude oko nas koji svojim umjetničkim angažmanom podignu priču na višu razinu… Nisam ovdje sama, tu su i moji glazbenici s kojima moram napraviti plan i vidjeti što im je blizu, a što predaleko i pod kojim uvjetima… Ja bih voljela do Lyona ili Porta…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
