Jinx: Mi zaradimo prosječnu hrvatsku plaću samo od grupe, eto može se

Jinx su rvacka pop čudovišta u najzgodnijem terminu riječi. Uz obljetnice, koncerte, trajanja, popričali smo s Yayom i Cocom o stanju svijesti i obijesti u sklopu kolektiva Jinx.

Yaya - Jinx na koncertu u Cvetličarni

Od Saloona 1994. do Griča 20 ljeta poslije, Zagreb je centar, meka. Imate li dojam da su Jinxi uvjetno rečeno gradski bend, urbanijih sredina u tom svom čistom i modernom retro popu koji od starta njegujete?

Jinx: Mi smo uvijek htjeli biti svjetski band a ne gradski …. Uopće ovo urbani ili gradski nam sve više zvuči malograđanski.

Jeste u prvoj fazi djelovanja do prvog prekida imali više ambicija i koje su one bile tada? Obzirom na start s engleskim “Sextasyjem” pa onda vraćanje materinjem.

Jinx: Ma nije to bilo pitanje ambicije… U ranim devedesetim ovaj prostor je doživio prvi val bandova koji su pjevali na engleskom, da li zbog raspada, ipak nešto veće, države pa samim tim i scene, da li zbog pokušaja bijega od sumorne stvarnosti ili zbog tradicionalnog argumenta: “Ova muzika ionako nije za hrvatski”… Whatever, ali tako je bilo, i to je bio val, Jinxi su bili samo dio tog vala.

Coco Mosquito

Zapravo, još malo unatrag, kome čemu i zašto Jinx? Tko je kum kumcati imena i koja je bila misao vodilja oko đinksanja?

Jinx: Band se prvo zvao High Jinx (ludi tulum, u sl. prevodu). Kum tog imena je bio Coco. Vrlo brzo se međutim ime banda skratilo u samo Jinx što možemo zahvaliti publici ili bolje rečeno tim našim prvim fanovima. Jednostavno su ljudi počeli taj band zvati Jinx i mi nismo imali druge osim da to prihvatimo, uostalom ovako je bolje i na plakat stanu veća slova a što se praznovjerja tiče jebiga, šta sad? Neka bude kako bude…

Već nakon “Smijem se” i “Brazila” preskočena je ona stavka kada od benda koji se trudi postajete ozbiljan postavljač standarda na domaćoj pop sceni. Koliko to može mladom bendu biti uteg? To polijetanje i “high hopes” koncept?

Jinx: Pa mi smo na sreću već imali snimljen cijeli album i još jedan na engleskom prije njega pa smo stekli neku sigurnost u vlastitu sposobnost da napravimo više od jedne pjesme. O ovom teretu “postavljača standarda” nismo ni razmišljali, mi smo jednostavno radili što nam se radilo i to je sve. Općenito je bolje za mladi band da uopće ne izlazi van dok nema već napravljenu određenu količinu pjesama i određenu količinu koncerata iza sebe. Nestrpljivost ne koristi ničemu.

Nakon prvog pauziranja poslije The ljubljanskog koncerta jeste li razmišljali uopće više o nastavku sviranja ili je to bilo podvlačenje crte na foru – ne možemo, ne moramo, ne trebamo više?

Jinx: Pa kronologija baš i nije bila ta. Mi smo i poslije tog koncerta svirali još nekih pola godine i zapravo je tek onda došlo do raspada negdje u proljeće 2002. Bio je to klasični overload, ne znamo točno što smo tada sve mislili, ali ako smo i mislili da je to kraj tog banda svakako nismo mislili da je to kraj bavljenja muzikom za svakog od nas, uostalom vrlo brzo se i pokazalo da nije.

Često se u kontekstu autora i pjevačice govori o nekom kuženju senzibiliteta i pogađanju. Kako ta nadopuna izgleda na primjeru Vas dvoje? Što znači to lijeganje tuđim riječima i modeliranje po Yayinom vokalu?

Jinx: Pa zapravo imamo ludu sreću da se nikada nismo tim previše bavili niti o tome razmišljali ili bolje rečeno, nismo se morali specijalno truditi da se to uskladi, jedva da smo tri, četiri pjesme u karijeri morali transponirati, a i tekstovi su nam ionako unisex. Jednostavno, Coco piše što mu dođe, Yaya to otpjeva i stvar funkcionira. I tako je bilo od prve pjesme. Za ilustraciju svojevremeni razgovor između Yaye i Coca na temu Tamo gdje je sve po mom:

Yaya: Ufff… Kako si me portretirao!

Coco: Pa nisam tebe… Sebe sam. Dalje>>

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X