Jinx su rvacka pop čudovišta u najzgodnijem terminu riječi. Uz obljetnice, koncerte, trajanja, popričali smo s Yayom i Cocom o stanju svijesti i obijesti u sklopu kolektiva Jinx.
Tu neku kvalitativnu ljestvicu odgovornosti sebi samima prema pjesmama/albumima/koncertima postavili ste odavna povisoko i ako dva desetljeća držite, sva je perspektiva da će tako potrajati. Ali, zanima me, da je kojim slučajem živjeti samo od Jinx glazbe, bi li to bio trag prosječne rvacke plaće i kako članovi jednog od najboljih domaćih pop bendova mogu krpati kraj s krajem da je samo do bendovskog rada (nastupa, albuma, airplaya, autorskih prava, this that…)
Jinx: Mi zaradimo prosječnu hrvatsku plaću samo od grupe Jinx. Eto,može se… Istina prosječna hrvatska plaća nije bog zna što.
Gledajući unatrag na diskografiju i sve albume, koliko možete objektivizirazi vrijednost pojedinih, ne samo u komercijalnom segemntu nego i što Vama predstavljaju s neke emotivne distance?
Jinx: Ne možemo objektivizirati uopće… Imamo neku našu rang listu favorita, naravno, možda smo intimno vezani nešto više za same početke i za ono zadnje što smo napravili, ali evo sada kako imamo tih 20 godina i svojevrsnu inventuru morali smo i konkretno napraviti neku obljetničku set listu i čini se da su nam sve faze banda podjednako drage, ili u svakoj mislimo da ima dovoljno toga što još uvijek može funkcionirati na koncertima… Kako nama na stageu, tako i u publici.
Često Vas se prozivalo kao rijetkim domaćim pandanom kvalitetnim svjetskim pop rock bendovima. Koga biste Vi rado sebi pribrojili ili prisličili… Doima se da je B 52’s spika nekako najbliža onome što predstavljate na RH i regionalnom terenu.
Jinx: Da, možda bi to vrijedilo za onu najraniju fazu banda… Sve skupa gledajući možda bi najtočnije bilo reći Cardigans, to je ista generacija, čak su se i ta dva banda svaki na svoj različit ali opet usporediv način i razvijala… Cardigansi su naravno imali skandinavske uvjete za razvoj.
Rijetko ste komentirali zatečeno pored Vas na sceni, ali ima li osim bratskih, pobratimskih i obiteljskih bendova Pipsa, Mayalesa, Natali Dizdar, još nekih izvođača koje doživljavate kao kvalitativni podstrek radu i koga od domaćih izvođača možete izdvojiti kao interesantne?
Jinx: Pa uglavnom su ti frajeri ovi dečki iz starijih razreda.
Jinxi i struka i nagrade. Obzirom da ste svojim radom izborili situaciju i položaj po kojem ne ovisite o pojavljivanjima na Porinima i inim strukijadama, kakav je stav Jinxa prema tom dijelu domaće scene obzirom da je odavna jasno kako je uporabna i praktična vrijednost gotovo simbolička a tapšanja ega Vam odavna ne trebaju, ako su ikad trebala?
Jinx: O pa imamo i mi ego i nemamo ništa protiv da ga se potapše, a to da nas na nekim mjestima nema, to je više pitanje želuca.
Dvadeset za Vama, koliko pred Vama? Možete li se zamisliti da nakon još 20 “stonesirate” na stageu u nekoj varijanti, ili ima neki predvidljivi rok trajanja?
Jinx: Mi smo već i s ovih 20 iznenađeni ,tako da…