Svako novo izdanje australskog violinista i improvizatora Jona Rosea razlog je za malu svečanost, tako i disk ‘Colophony’ suobjavljen s kontrabasistom Mainradom Knerom i elektrofonikom Richardom Barretom.
Wikipedija piše kako je kao čovjek enciklopedijske naobrazbe, podjednako u stanju stvarati multimedijalne projekte u okolišu, kao i na pozornici. Ergo, pravom je vokacijom kozmopolit i ideje crpi kako iz visoke, tako i masovne kulture.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=yD-BNkxiQEM[/youtube]
Rose je rođen u Velikoj Britaniji 1951., svira od sedme godine i pripada zlatnoj generaciji ‘downtown’ kompozitora-improvizatora koja se formira na prijelazu iz kasnih sedamdesetih u osamdesete godine; što će reći, rane suradnje s kalibrima poput Zorna, Davida Mossa i Shelley Hirsch, okrunio je recentnom narudžbom kompozicije za renomirani Kronos kvartet. 1976. se godine, odselio u Australiju, tu je osnovao prvi kolektiv ‘glazbenika-za-glazbenike’ u zemlji, kao i svoj šarozvuki Relative Band. Dekadu kasnije, seli u Berlin, centar kultura u kojem australska struja danas ima i zanatski profiliranu estetiku, spomenimo samo grupu The Necks. Jer, Cave i Bad Seedsi svojom su energijom, interesantnom već s pukog antropološkog gledišta, kolonizirali razvaline nekad odijeljenog grada i pruskim nokturnom učvrstili svoju kažnjeničku mitologiju.
Nogu u vrata je turio i Rose koji se ustoličio što rijetkom virtuoznošću, a što društveno-kulturnom kritikom zaodjevenom u satiru. Iz tog dijela diskografije je i legendarni raritet, ploča “Kultural Terrorism”, suradnja s dežurnim provokatorom Eugeneom Chadbourneom na bendžu i električnoj gitari. Na naslovnici je intervencija flomasterom preko naslovnice ploče Deutsche Gramofona – i to maestra Karajana s Berlinskom filharmonijom! U Berlinu se Rose očito zakačio i za bogatu urbanu baštinu, pojam Gesamtkunstwerka, te postao i multimedijalni umjetnik.
Prvo, kao graditelj dvadesetak raznorodnih violina, poput one s trima vratovima ili one koju pokreće vjetrenjača; zatim, kao umjetnik okoliša koji iz njega izvlači uznemirujuće vianovske zvuke, svirajući po žičanim ogradama, o čemu je snimljen i video “Fences of Australia”; treće, razvija nove i ‘proširene’ tehnike sviranja violine, koketira s odnosom humane tehnologije, ali i drži maratonske solo-recitale, te surađuje s međunarodnim radijskim kućama, preko tucet njih…
Iz nadrealističke satire “Rosenberg Museum” u produkciji TV-kanala ZDF, nastao je i prvi interaktivni video kojim se upravlja pomoću samog gudala. Do danas već izvodi djela za violinu i interaktivni softver, ali i za velike gudačke orkestre uz interaktivni softver; možemo li reći da je to Fluxus 2.0?
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=0bddNDOQuyU[/youtube]
Zvuk diska “Colophony”, podijeljen u 11 odsječaka, raspodijeljenih u cjelini na tek minutu i nešto manje od punog sata, Rose suostvaruje na tenorskoj, kao i običnoj violini, uz patcheve Barretovog softvera i Knaarov kontrabas; u konceptualnom smislu, rad je otvoren i prema budućnosti i tradiciji istodobno. Iako je Barrett jedan od najistaknutijih ‘kibernetskih’ skladatelja-improvizatora, a Kneer kontrabasistička zvijezda u usponu (te suvlasnik etikete Evil Rabbit), disku se nametnuo Rose. Tu iskričavost i briljantnu zaposlenost svog gudala duguje što idejnosti, a što umješnom iskliznuću iz stilskih ograničenja. U okviru historije elektroakustične improvizirane glazbe, ovo je rad stare škole, te tako i zvuči; zvuk Roseove violine je ‘puniji’, možemo reći da je on ‘ostvarenje timbra’, a izvođačka hiperaktivnost u službi gega je već endemska. Strašan disk!
Ocjena: 9/10
(Creative Sources, 2013.)
Vid Jeraj urednik je i voditelj emisije Slušna obmana koja se emitira na Radiju 808 svake nedjelje od 22,00 do 00,00 sati.