Jonathan u Tvornici – znak da se nešto dobro događa na sceni

Riječki bend Jonathan postigao je priličan uspjeh napunivši Mali pogon Tvornice kulture u četvrtak na svom prvom solo nastupu u Zagrebu.

Jonathan u Tvornici (Foto: Zoran Stajčić)

Nije bilo poznatih gostiju podrške, ni predgrupa. Jonathan je svirao nešto manje od sat vremena i da to kojim slučajem nije valjalo, bila bi to najgora koncertna prevara od ‘tamo nekih’ Riječana koji svojim prvim singlom „Maggie“ kao da pokušavaju postati domaća inačica švedskih Mando Diao. No bilo je izvrsno. Neočekivano izvrsno. Jedna od onih večeri kad svi nakon koncerta odlaze zadovoljni onim što su vidjeli i čuli, jer Jonathan je bend koji ovog časa može zasvirati na bilo kojoj svjetskoj pozornici i garantirano dobiti pozitivne reakcije.

Bio je to brutalni udarac rock and rollom po ušima. Jonathan je uz „Maggie“, „Pictures“, „School“ i „Mama I’m Ready“, tj. pjesme s njihovog nastupnog EP-ija izveo i nove pjesme s budućeg albuma (koji se, kako sam čuo, ubrzano zgotovljuje) i one su nosile nevjerojatnom snagom. Jonathan u svom zvuku ima mnoge utjecaje, ali ih se može svrstati u onu generalnu kategoriju po kojoj svi izvrsni bendovi zvuče poznato jer pružaju ‘ono’ što publici treba.

Jonathan u Tvornici (Foto: Zoran Stajčić)

Koliko su žestoki, toliko su precizno usvirani i aranžerski maštoviti. Tomislav Radinović, Darko Petković, Nikica Jurjević, Zoran Badurina i Branko Kovačić su u neku ruku veterani riječke scene, ali zvuk Jonathana je neopterećen prošlošću, nov je u ideji i u izvedbi. Osjećaj na koncertu je bio da se na pozornici ukazao neki kultni strani bend koji nas je (konačno) posjetio, a nipošto da je u pitanju skoro pa debitantska večer.

Zoran Badurina (Foto: Zoran Stajčić)

Najznačajnija karika dakako je pjevač Zoran Badurina. Može se reći da je rođeni rock pjevač, za početak po dobroj i prepoznatljivoj boji glasa, kojeg je nemilice trošio, kao i po odvažnosti kreiranja vlastitog outfita i scenskih kretnji. Kad treba reži i vrišti kao David Grohl, a opet ima neku dekadentnu profinjenost pokreta, nešto poput Davida Gahana. Kad se sve to spoji, definitivno je jedinstven i toliko magnetičan da mu je publika bez problema oprostila potpunu spetljanost u obraćanju tijekom pauza između pjesama, što je svakako dobar znak jer je to samo odavalo njegovu iskrenu trenutnu zbunjenost tako dobrim prihvaćanjem i odličnim odazivom. Dapače, više je živcirao svoju ritam sekciju u tim trenucima, tako da je iza svojih leđa dobivao povike: „Daj se obrati ljudima!“.

Jonathan u Tvornici (Foto: Zoran Stajčić)

Za shodno bi bilo i ovom prilikom tupiti s onom dosadnom i deplasiranom dvojbom o tome trebaju li hrvatski bendovi pjevati na engleskom jeziku, a odgovor bi se dao svesti na: onaj tko ne razumije engleski, ne razumije ni rock and roll. Nebito je to više, posebice kad bendovi poput Jonathana uživo dokažu suvereno vladanje izričajem i poetikom u njemu i uz to privuku publiku. Razumjela se gotovo svaka riječ koja je izašla iz Badurininih usta, kao što su neki i iz redova publike koji su upoznati s ‘mikro’ opusom benda reagirali na njih.

O tome koliko je koncert u ispunjenom Malom pogonu Tvornice značajan za Jonathan, možda bi se najbolje moglo dočarati ako se povuče paralela s prvim zagrebačkim nastupom jednog drugog riječkog benda, ali tamo iz sredine 90-ih godina. Taj bend zvao se Laufer, a za te godine neviđeni uspjeh jednog riječkog alter rock benda zrcalio se u velikom interesu publike za koncert u Jabuci u koju stane sigurno duplo manje ljudi nego u Mali pogon, pa je zbog toga bio organiziran i nastup večer kasnije. Dakle taj red veličina i interesa govori u prilog tome da rock and roll nipošto nije propao. On ipak buja i privlači sve više ljudi, unatoč radio stanicama formatiranim na izlizane hitove 80-ih i duboki jaz neusklađenosti između kvalitetnih novih izvođača i domaće diskografije. Ali to je već neka druga priča. Ovdje je ipak riječ o Jonathanu koji je poput istoimene sorte jabuke pravo resko osjveženje za čula.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X