Lako je biti nesuvisao uz takve obožavatelje – Goran Bare nije sinoć u Šibeniku imao svoju najbolju večer, no rock and rolla gladna publika nije dopustila da joj koncert propadne.
Bila je to slatka diverzija. Pozivanje Bareta i Majki da na Veliku subotu promoviraju album čiji je leitmotiv raskrvavljeni frontmen pribijen na križ polučio je, očekivano, reakcije s obje strane krajnosti. No, metaforički razmatrano, Goran Bare uskrsnuo je vjerojatno više puta od ikoga u povijesti, stoga u njegovom jučerašnjem koncertu u Šibeniku ne bi trebalo biti ničeg moralno spornog. Bare, kojega je album „Teške boje“ scenski vratio u život, nastupio je u gradu koji svoje gospodarsko i kulturno uskrsnuće još uvijek čeka, u prostoru bivšeg TEF-a – s lica zemlje izbrisanog metaluškog giganta – od čijeg se oživljavanja odavno odustalo.
Reko bi se – prava grupa na pravom mjestu u pravo vrijeme. Goran Bare bio je sinoć, međutim, u svom pesimističnom izdanju. Svađalački raspoložen, ratoboran, gnjevan. I na trenutke apsolutno nerazgovjetan. „Fantastičnu vatru“ promrmljao je na tečnom klingonskom, potpuno masakrirao „Nisam tvoj“ i napravio gnjecavu musaku od „Budi ponosan“. Ništa zato, koncerata gladna šibenska publika ni u jednom trenutku nije imala namjeru dopustiti da joj koncert propadne. Njih oko tisuću zbijenih u zakuhalom šatoru na rubu grada nosilo je svojim grlima Majke tijekom čitavih sat i pol trajanja svirke.
Majke su bend koji danas ne kalkulira previše. Udarne „Teške boje“ razvalile su šator već u petoj minuti istrčavanja na teren, publika je u trenu bila „kupljena“, pa se gromoglasna euforija razlila i preko drevne „89“ i „Mršavog psa“. Majke su na krilima novog gitariste Damira Trkulje – Šilje, čovjeka uvelike zaslužnog za posljednji diskografski uzlet benda, bile na visini zadatka, Goran Bare je oscilirao, publika je bila za pet. Ta se kombinacija savršeno poklopila tijekom „A ti još plačeš“, nedvojbenog vrhunca koncerta.
Goran Bare proteturao je šibenskom pozornicom i danas se vjerojatno teškom mukom, kroz maglu, prisjeća detalja s koncerta. No budući da glazba, barem ovakav vid rock and rolla u koji se Bare tijekom cijele večer nesuvislo zaklinjao, ima vrlo malo veze s preciznošću otpjevanoga, a više s emocijama, na ukupni dojam prigovora nema. Šibenska publika, koja je Majke zadnji put gledala prije točno deset godina, nije imala razloga cjepidlačiti – Majke su naišle na fanatičnu podršku do zadnjeg odsviranog akorda. Ništa lošije nisu bili prihvaćeni ni pulski veterani Fakofbolan, koji su svojim navijačkim, old school punkom, energično otvorili sinoćnji program, dobrano razdrmavši kosti mladih šibenskih pankera u prvim redovima.
Intervju s Baretom: Majke, droga, bol i rock n’ roll