Roman Polanski odstupio je od uspješnog kazališnog predloška ‘God Of Carnage’ i snimio film u kojem ogoljuje karaktere roditelja koji bahato žive u uvjerenju vlastitih moralnih načela u čemu je uspio. Snimio je zabavan i poučan film u kojem je secirao probleme (američkih) brakova današnjice.
God of Carnage (Le Dieu du Carnage), drama koju je 2008. godine napisala Yasmina Reza, postala je veliki hit diljem svijeta – od londonskog West Enda, gdje su glavne uloge između ostalih igrali Ralph Fiennes i Janet McTeer (ulogu je reprizirala i na Broadwayu), do Broadwaya, gdje su glavne likove utjelovili James Gandolfini, Hope Davis, Jeff Daniels i Marcia Gay Harden, svi nominirani za svoje uloge za najprestižniju kazališnu nagradu Tony. 2009. godine predstava osvaja nagradu Tony za najbolju predstavu, režiju i glumicu (Harden). Najnoviji film Romana Polanskog, skraćen na samo “Carnage” (ili u nas, s već tradicionalno lošim prijevodom – Bračne svađe), nastao je upravo prema tom tekstu, a iako je sniman u Parizu (zabrana ulaska Polanskog u SAD), radnja filma smještena je u New York. Polanski tako kao da je s guštom ismijao američku višu srednju klasu i njihove sustave vrijednosti, a poseban naglasak stavio je na netoleranciju iste prema mišljenjima različitima od njihovih.
Dvojica dječaka porječkaju se na školskom igralištu, jedan mlatne drugoga palicom i izbije mu dva zuba. Druga scena nas vraća upravo tamo gdje nasilje počinje i gdje možemo pronaći sve odgovore o nečijem ponašanju – u obitelj. Nancy (Kate Winslet) i Alan (Christoph Waltz), roditelji dječaka koji je udario školskog kolegu palicom, posjete roditelje ozlijeđenog dječaka, Penelope i Michaela (Jodie Foster i John C. Reilly), kako bi zajedno izgladili stvar i došli do rješenja koje bi zadovoljilo obje strane. Od samog početka je međutim jasno kako ne samo da se stvari neće lako riješiti, nego i da ćemo upoznati sve njihove razlike koje dolaze do izražaja u njihovom definiranju stvari i situacija. Nancy i Alan nekoliko puta pokušavaju otići, no svaki put se vraćaju u stan; klaustrofobične prostorije iz kojih likovi ne uspijevaju izaći i koje ih tjeraju da polagano izgube razum, redatelju nisu nimalo strane – pozabavio se time već nekoliko puta, no najsvježiji mi je u pamćenju izvrsni (iako u obradi tematike ekstremniji) “Repulsion”.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=ON3kwJPwcMU[/youtube]
Komunikacija roditelja odlično ocrtava suvremeni način života, gdje ljudi potpuno bezbrižno i bahato žive u uvjerenju o superiornosti vlastitih moralnih načela, svisoka se odnoseći prema drugačijem, a sukob njihovih ideja i karaktera vrlo je teško izbjeći kad se nađu oči u oči sa svojim frustracijama i iluzijama koje su imali o sebi, svom bračnom partneru i ljudima oko sebe. Riječi poput “naoružan”, “unakaziti” i sl. u svakodnevnom govoru lakomisleno i često izgovaraju, no situacija postaje ružnija kad se istima opisuje njihovo dijete i kad ih ne mogu ni čuti. Dodatno otežava kad bračni partner dijeli takvo mišljenje i za vlastito dijete hladnokrvno kaže da je manijak kao i kad osjete da ga nemaju na svojoj strani na cijeloj jednoj razini komunikacije. Ono što je u početku izgledalo kao civilizirani pokušaj razgovora i uzdizanje iznad situacije, pretvara se u zajedljivo komentiranje i djetinjasto podbadanje “protivnika” u kojem likovi ubrzo bivaju upleteni u vlastite kontradikcije, gdje u nemogućnosti suočavanja sa istinom o sebi i svom životu i neprirodnom prešućivanju problema i potiskivanju istine, doslovce jedan po jedan eksplodiraju poput tempiranih bombi.
Besprijekoran casting i dobar predložak, od filma koji je cijelo vrijeme smješten u jedan stan i ne uključuje više od četiri lika, stvorili su intenzivnu, brbljavu dramu u kojoj ćete se smijati, suosjećati, prepoznati sebe, svoje roditelje, susjede, likovi će vam se sviđati pa malo neće, pa će vam se malo gaditi u svojoj samodopadnosti i lažnoj intelektualnosti. Baš kao i ljudi oko vas. A u vrijeme kad se materijali od uvrh glave sat – sat i pol filma bezobrazno razvlače na preko dva sata, pravo osvježenje je vidjeti film koji ispuni sadržajem svaku minutu svog trajanja… Dijalozi su britki, s puno sitnih detalja koji kompromitiraju, otkrivaju, vrijeđaju, ali i nasmijavaju. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
