Kako je iz krika očajnika nastao posljednji veliki rock album

Dvadeset godina nakon objavljivanja ‘Neverminda’, njegov značaj, veličina i kvaliteta ne kaskaju ni za vremenom niti za novim glazbenim kretanjima. Ustvari, industrija je od tada u globalu posrnula, a novi heroj nije na vidiku. Kurt je pobijedio i iza sebe ostavio prazno mjesto…

Nirvana - Nevermind

Nije da su Amerikanci nekakvo mjerilo za kulturološka dostignuća, ali i kao takvima im se omaknulo da Nirvanin „Nevermind“ službeno arhiviraju u Kongresnu knjižnicu kao djelo od „kulturne, povijesne i estetske važnosti“. Djelo koje je bilo proizvod izgubljenog i zastranjenog uma jednog klinca, koji je život provodio u naselju kamp-kućica u Aberdeenu, okružen ljudima od kojih je američka birokracija načinila white trash populaciju, i kojih bi se, kad bi to ikako bilo moguće, riješila jednim potezom pera.

Nije ni MTV baš mislio da će početkom devedesetih, nakon svesrdne promocije svih mogućih glam-rock nakarada, zajahati na valu zvuka iz Seattlea i bliže okolice, koji je već ionako nakanio okupirati svijet. Bile su to godine kada je MTV bio čak i gledljiv, u ulozi promotora nečega vrijednog pažnje.

Nije ni Kurt Cobain (na omotu „Neverminda“ potpisan kao Kurdt) mislio da će, nakon „Bleacha“ i europske turneje s koje je pamtio samo natjecanje u prdežima u kombiju po njemačkim cestama, preko noći postati predvodnik Generacije X, što su mu na leđa nakalemili mediji. Nije vjerovao da mu je iz glave izašao najprodavaniji alternativni rock album u povijesti, a sigurno mu se nije svidio niti osjećaj kada je, koju godinu kasnije, nakratko pročistio heroinsku glavu, otvorio prozor i shvatio da je u tom trenutku Pearl Jam najveći bend na svijetu. No, to je već bilo koji mjesec prije kobnog pucnja.

Nije baš ni čest slučaj da jedan album koji se svidi već na prvo slušanje, ostane kreativno neokrznut točno dvadeset godina kasnije. I da i dalje mijenja živote svakome tko navrši 16 i posudi ga od starijeg susjeda. Stihovi o odrastanju bez previše mudrovanja, sirova energija, akordi temeljeni na punkerskom naslijeđu i melodičnosti popa osamdesetih, očajnički krikovi na „Nevermindu“ te tragičan kraj glavnog junaka, stvorili su on Nirvane Doorse novog doba, a od Kurta Cobaina posljednjeg istinskog rock heroja.

Smells Like Teen Spirit Početak jedne histerije, ground zero Cobainove kalvarije, pjesma koja je nagnala MTV da po posljednji put osjeti bilo naroda i umjesto da uobičajeno na silu stvara trend, ovaj ga put prati. Rijetko kad neki hit osvoji uho na prvu i dvadaset godina kasnije nikom ne pozli kad ga opet čuje po tisućiti put. Imala je ubojiti riff od četiri jednostavna akorda, imala je priču iza sebe, onu o nemušto napisanom grafitu na zidu Kurtove sobe, pratio ju je mit kako Cobain uopće nije znao da je Teen Spirit ustvari naziv parfema, nosila je tragediju između redaka. Imala je prvu, duplo ubrzanu verziju, koja je na sugestiju Novoselica i Grohla usporena i samo na račun tog savjeta njih dvojica su potpisani kao autori, od čega i danas plaćaju režije, osoblje i održavanje svojih vila. Najbolja rock pjesma u povijesti? Zbog takvih se medijskih tepanja Cobainu valjda i zgadila, nije je odsvirao u Ljubljani 1994. Nitko to nakon koncerta nije niti spomenuo.

In Bloom Prva snimljena stvar s „Neverminda“, nastala godinu dana prije objavljivanja albuma i prvi Nirvanin spot koji je u promijenjenoj verziji na kraju pušten tek kao četvrti singl. Savršen primjer Cobainovog nauma da od Nirvaninih grubih grunge početaka napravi pop-kompromis. Rad na pjesmi rodio je i jedno zlatno pravilo grupe – Grohl je obuzdao svoje lupanje i podebljavao Cobainove vokale. Melodičnost je profitirala, sirovost zvuka nije iščezla, a buduće horde fanova dobile su priliku za koncertni sing-a-long.

Come As You Are Drugi singl s „Neverminda“ u kojem se ostvaruju Kurtove riječi da je ustvari uvijek htio osnovati Pixies cover bend. Stihom „And I Don’t Have a Gun“ Cobain je malo prerano uletio, no greška kasnije nije ispravljena. Jer zašto bi netko s nimalo savršenim životom snimao tehnički savršene pjesme? Stvar je dodatno dobila na težini nakon njegova (samo)ubojstva, budući da se u stihovima kune da ne posjeduje oružje. „Come As You Are“ završila je na sudu jer je britanski Killing Joke zaključio da im je Nirvana maznula riff; Kurt im je poslao božičnu čestitku tvrdeći da nikad nije čuo za njih. Proces je prekinut nakon Cobainove smrti. Na ulasku u Kurtov rodni Aberdeen danas stoji natpis: „Welcome to Aberdeen: Come As You Are“.

Breed U početku se zvala „Immodium“ i jedna je od onih pjesama čiji je tekst Kurt pisao na koljenima ispred Butcha Viga, pet minuta prije snimanja. Repetitivna i neukrotiva, „Breed“ je svijetu prenosila autorov strah od starosti i tezu da mu preaktivan mozak predstavlja isključivo smetnju. Ovo prvo nije dočekao, a ovo drugo je prosvirao. A te ’91. sve je zvučalo samo kao izraz zakašnjelog tinejdžerskog bunta… Dalje>>

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X