Kako je iz krika očajnika nastao posljednji veliki rock album

Nije da su Amerikanci nekakvo mjerilo za kulturološka dostignuća, ali i kao takvima im se omaknulo da Nirvanin „Nevermind“ službeno arhiviraju u Kongresnu knjižnicu kao djelo od „kulturne, povijesne i estetske važnosti“. Djelo koje je bilo proizvod izgubljenog i zastranjenog uma jednog klinca, koji je život provodio u naselju kamp-kućica u Aberdeenu, okružen ljudima od kojih je američka birokracija načinila white trash populaciju, i kojih bi se, kad bi to ikako bilo moguće, riješila jednim potezom pera.

Nije ni MTV baš mislio da će početkom devedesetih, nakon svesrdne promocije svih mogućih glam-rock nakarada, zajahati na valu zvuka iz Seattlea i bliže okolice, koji je već ionako nakanio okupirati svijet. Bile su to godine kada je MTV bio čak i gledljiv, u ulozi promotora nečega vrijednog pažnje.

Nije ni Kurt Cobain (na omotu „Neverminda“ potpisan kao Kurdt) mislio da će, nakon „Bleacha“ i europske turneje s koje je pamtio samo natjecanje u prdežima u kombiju po njemačkim cestama, preko noći postati predvodnik Generacije X, što su mu na leđa nakalemili mediji. Nije vjerovao da mu je iz glave izašao najprodavaniji alternativni rock album u povijesti, a sigurno mu se nije svidio niti osjećaj kada je, koju godinu kasnije, nakratko pročistio heroinsku glavu, otvorio prozor i shvatio da je u tom trenutku Pearl Jam najveći bend na svijetu. No, to je već bilo koji mjesec prije kobnog pucnja.

Nije baš ni čest slučaj da jedan album koji se svidi već na prvo slušanje, ostane kreativno neokrznut točno dvadeset godina kasnije. I da i dalje mijenja živote svakome tko navrši 16 i posudi ga od starijeg susjeda. Stihovi o odrastanju bez previše mudrovanja, sirova energija, akordi temeljeni na punkerskom naslijeđu i melodičnosti popa osamdesetih, očajnički krikovi na „Nevermindu“ te tragičan kraj glavnog junaka, stvorili su on Nirvane Doorse novog doba, a od Kurta Cobaina posljednjeg istinskog rock heroja.

Smells Like Teen Spirit Početak jedne histerije, ground zero Cobainove kalvarije, pjesma koja je nagnala MTV da po posljednji put osjeti bilo naroda i umjesto da uobičajeno na silu stvara trend, ovaj ga put prati. Rijetko kad neki hit osvoji uho na prvu i dvadaset godina kasnije nikom ne pozli kad ga opet čuje po tisućiti put. Imala je ubojiti riff od četiri jednostavna akorda, imala je priču iza sebe, onu o nemušto napisanom grafitu na zidu Kurtove sobe, pratio ju je mit kako Cobain uopće nije znao da je Teen Spirit ustvari naziv parfema, nosila je tragediju između redaka. Imala je prvu, duplo ubrzanu verziju, koja je na sugestiju Novoselica i Grohla usporena i samo na račun tog savjeta njih dvojica su potpisani kao autori, od čega i danas plaćaju režije, osoblje i održavanje svojih vila. Najbolja rock pjesma u povijesti? Zbog takvih se medijskih tepanja Cobainu valjda i zgadila, nije je odsvirao u Ljubljani 1994. Nitko to nakon koncerta nije niti spomenuo.

In Bloom Prva snimljena stvar s „Neverminda“, nastala godinu dana prije objavljivanja albuma i prvi Nirvanin spot koji je u promijenjenoj verziji na kraju pušten tek kao četvrti singl. Savršen primjer Cobainovog nauma da od Nirvaninih grubih grunge početaka napravi pop-kompromis. Rad na pjesmi rodio je i jedno zlatno pravilo grupe – Grohl je obuzdao svoje lupanje i podebljavao Cobainove vokale. Melodičnost je profitirala, sirovost zvuka nije iščezla, a buduće horde fanova dobile su priliku za koncertni sing-a-long.

Come As You Are Drugi singl s „Neverminda“ u kojem se ostvaruju Kurtove riječi da je ustvari uvijek htio osnovati Pixies cover bend. Stihom „And I Don’t Have a Gun“ Cobain je malo prerano uletio, no greška kasnije nije ispravljena. Jer zašto bi netko s nimalo savršenim životom snimao tehnički savršene pjesme? Stvar je dodatno dobila na težini nakon njegova (samo)ubojstva, budući da se u stihovima kune da ne posjeduje oružje. „Come As You Are“ završila je na sudu jer je britanski Killing Joke zaključio da im je Nirvana maznula riff; Kurt im je poslao božičnu čestitku tvrdeći da nikad nije čuo za njih. Proces je prekinut nakon Cobainove smrti. Na ulasku u Kurtov rodni Aberdeen danas stoji natpis: „Welcome to Aberdeen: Come As You Are“.

Breed U početku se zvala „Immodium“ i jedna je od onih pjesama čiji je tekst Kurt pisao na koljenima ispred Butcha Viga, pet minuta prije snimanja. Repetitivna i neukrotiva, „Breed“ je svijetu prenosila autorov strah od starosti i tezu da mu preaktivan mozak predstavlja isključivo smetnju. Ovo prvo nije dočekao, a ovo drugo je prosvirao. A te ’91. sve je zvučalo samo kao izraz zakašnjelog tinejdžerskog bunta…

Lithium Najproblematičniji trenutak snimanja „Neverminda“. Kurt Cobain je tvrdio da je to jedina pjesma koju je u cijelosti dovršio prije odlaska u studio, a temelji su joj nastali dok je još u bendu bio Chad Channing, bubnjar s „Bleacha“. Kurt je inzistirao na kaotičnoj i bučnoj gitari, Butch Vig je tražio „smireno“ sviranje i prekidao bi session svaki put kad bi bend ušao u kakofoniju. Uslijed beskonačnih pokušaja, Cobain je izgubio glas, otišao je na pauzu i nije se vratio nekoliko mjeseci. Frustracije su rezultirale jednom od najdomljivijih skladbi s „Neverminda“, punkoidnim vriskom očajnika, koji se pretvorio u treći singl s albuma. Jedan od izbačenih instrumentalnih dijelova „Lithiuma“ kasnije se pojavio kao hidden track pod nazivom „Endless, Nameless“.

Polly Izbačena s konačnog popisa za prvijenac „Bleach“ zbog neuklapanja u koncept albuma, akustična i sumorna „Polly“ (bilo je – ili ona ili „About a Girl“) najstarija je pjesma stavljena na „Nevermind“. Napravljena još 1988., pjesma je mijenjala nazive od „Hitchhicker“ do „Cracker“, a predstavlja jedini svirački doprinos Chada Channinga na „Nevermindu“. Unatoč prijašnjem općem mišljenju da su stihovi inspirirani brutalnom otmicom i ubojstvom 12-godišnje Polly Hannah Klaas, Kris Novoselic je u dokumentarcu za VH1 otkrio da je „Polly“ bila reakcija na novinski članak o ubojstvu 14-godišnjakinje nakon rock koncerta u Tacomi.

Territorial Pissings Nije na „Nevermindu“ baš sve moglo ići u smjeru isplaniranog kontroliranog bijesa, kako je to Butch Vig osmislio. Trojka se u ove dvije i pol minute ispucala koliko je brže i žešće mogla, a posjetitelji njihova ljubljanskog koncerta vjerojatno se još živo sjećaju kako to izgleda kad Nirvana na plus četrdeset u dvorani za kraj ostavi baš „Territorial Pissings“. Pa tko preživi…

Drain You Cobain nije volio nadosnimavanja, jedan „sloj“ gitare preko drugog, nepotrebna glancanja. „Drain You“ sastoji se od jedne „čiste“ snimke i čak pet distorziranih. Butch Vig lagao mu je da je na snimkama došlo do nekih grešaka ili da je odsvirano izvan tonaliteta, nagnavši oznojenog Kurta da satima ponavlja istu melodiju. Čudni zvukovi na konačnoj snimci proizvode dječje igračke koje je Cobain donio u studio i slučajno ih gazio tijekom snimanja. Ton za takve „specijalne efekte“ programeri „Guitar Heroa“ ni godinama kasnije nisu mogli dokučiti…

Lounge Act Jedna od onih koje djeluju iz drugog plana. Vjerojatno najbolje otpjevana pjesma na „Nevermindu“, a jedan od komentara na Novoselicevo sviranje glasio je: kao da vodi ljubav s bassom.

Stay Away Neprestano mijenjanje stihova, ubrzavanje, pa usporavanje melodije, detaljno razrađivanje udaranja u bubanj, prouzročilo je dug put od prvotnog naziva „Pay to Play“ do konačne verzije „Stay Away“. Cobain je svom hrapavom grlu dao oduška, Grohl se pri kraju malo oteo kontroli, a tragični slijed događaja podigao je stih „rather be dead then cool“ na jednu sasvim novu razinu shvaćanja.

On a Plane Kad su u Geffen Recordsu otkrili da imaju zlatnu koku, u ljeto ’92. odlučili su od ove pjesme napraviti svojevrstan promo-singl ne bi li se prodao još koji milijunčić „Neverminda“ više. Stara dobra diskografska pohlepa. Nirvana je već tada bila na krovu svijeta, prodaja je rušila rekorde, „Dangerous“ Michaela Jacksona priznao je poraz. Medijsko forsiranje pjesme „On a Plane“, „najobičnije“ skladbe na albumu, bilo je sasvim nepotrebno; i ona se, poput ostalih, slavila poput rock dragulja i nimalo nije funkcionirala kao izdvojeni singl izvan zadanog konteksta.

Something in the Way Čangrizavci su ustvrdili da bi „On a Plane“ bila idealna posljednja pjesma „Neverminda“. No, trominutni fade out uronjen u sumorni zvuk violončela savršena je točka na i ovog albuma, koji je istovremeno označio buđenje i katarzu jedne izgubljene generacije.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 €

5.00 €

10.00 €

20.00 €

50.00 €

100.00 €

200.00 €

Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute