Zagrebačka punk-rock skupina Kiper objavila je uzbudljiv, melodičan i žestok EP.
Danas svako voli riječ „indie“; svi žele biti indie, svatko svakog želi nazvati indie. Više se ne zna tko je indie, a tko su svi ostali. I Kiper želi biti indie, i to indie punk-rock. Tako su se barem službeno očitovali. Ako su neke dvojbe i postojale nakon njihova prvijenca „Krivo radim“, poslije nedavno objavljenog EP-ja „Opet sam jak“, sumnji više nema: sori dečki, niste indie, samo ste punk. I to odličan, pouzdan, čistokrvan i melodičan punk-rock.
Kiper je, dakle, punk bend iz Zagreba, osnovan prije četiri godine udruživanjem pojedinih članova iz Garage Monstersa, Paruzije, Ha Det Bra, Minus Cway, Analene, Petarena i tako dalje. U svakom slučaju, iskusnjare. EP „Opet sam jak“, koji su odštancali vlastitim snagama, krije pet pjesama – neke skroz nove, neke u novim verzijama. I ne treba ga preslušavati bezbroj puta da bi se zaključilo da se radi o uzbudljivom punk-konceptu, nastalom prema prokušanim recepturama. Punk ima tu vrlinu da vrtnja tri akorda nikad ne može dosaditi ako ih se izvodi s mudima. To pankere razlikuje od pozera, i baš to Kiper razlikuje od Kinokluba. Na primjer.
„Slušam kako dišeš“ sadrži u malom svu mudrost troakordne filozofije, koja u slučaju Kipera drži vodu kroz svih pet pjesama. Čvrsti ritam i odlučan vokal privlače pažnju na prvu i teško da nakon desetog slušanja može biti bolje. Kiper sve nudi na pladnju, ne skriva adute i puca iz svih oružja, pa kome se sviđa…
U „Tako mlad“ rafalni riff guta i solažu i vokal, pruža ušima samo sirovu energiju, za razliku od „Opet sam jak“, koja skriva vokalnu „naivnost“ KUD Idijota. Tekstualno se, što nam na uvid pružaju u „100 % siguran“ i „Samo jedna noć“, Kiper ne odmiču previše od uzvikivanja parola i sabijanja nepatvorenih osjećaja u nekoliko stihova. Za to su, očito je, prirodno nadareni, a cijeli ponuđeni paket na ovom EP-ju na trenutke zna povući i prema ranom Hladnom pivu.
Melodičnost izdanja „Opet sam jak“ projuri kroz zvučnike u nekoliko sekundi, dokazujući staru istinu da su najbolje stvari one najjednostavnije. A bogme i besplatne.
Ocjena: 8/10
(samizdat, 2011.)