Četiri godine nakon posljednjeg nastupa na pandemijskom drive-inu ispred zračne luke, Kawasaki 3P se vratio pred zagrebačku publiku i nastavio s njom voditi ljubav nakon coitus interruptusa od 1400 dana.
Dugodugodugo ih nije bilo. Dovoljno dugo da smo ih skoro otpisali. Četiri godine nisu izašli na pozornicu zajedno, još tamo od one pandemijske drive in fešte ispred zračne luke, a za to vrijeme neki od njih svirali su u drugim bendovima, neki pak u svim drugim bendovima. Neki su se skitali i snimali, neki se bavili takozvanim day jobovima, a neki novim ili starim hobijima poput fotografije ili kuhanja ljutih umaka. I inače smo s Kawasaki 3P-om bili naučeni na duge (šestogodišnje) pauze između albuma, ali smo ih barem u pauzama manje-više imali na oku. Ovaj put smo se gotovo zabrinuli za razmetne sinove naše scene, pitali se s kim snifaju glu i hoće li se ikada vratiti kući.
Neke naznake da im je u izgnanstvu postalo dosadno i da ih pozornica polako zove dobili smo pred godinu dana u razgovoru s Vidukom i Tomfom i srca su nam pomalo zaigrala od nade. Iako, vrazi su ti u tom Tripu; jedan dan kažu jedno, drugi dan se opet posvađaju i ništa od svega. Stoga kad je najavljen veliki zagrebački povratnički koncert u Tvornici, nije ni čudo da je internet puk’o. Ulaznice su rasprodane u tri treptaja mamurnih vjeđa, jer publika se zaželjela benda jednako kao i oni nje. Mogli su komotno dodati i još jedan datum, i taj bi planuo istom lakoćom.
Kako se Dan D bližio, Viduka se žalio kako noćima ne spava od uzbuđenja (on je na povratak s Kawasakijem čekao i duže), a počeli su se objavljivati i novi datumi po Hrvatskoj koji su upućivali na to da je povratak bande služben i veći od samo jedne random zagrebačke fešte. Sinoć u Tvornici predgrupu nisu imali, nije im ni trebala, ali publiku su pustili da se malo koprca “na suho”, samo kako bi efekt izlaska na binu bio jači.
I naravno da su dočekani urlikom dok su se pomalo usviravali materijalom koji im dopušta da prodišu zajedno po prvi put pred ljudima u četiri godine. Ali, kako sami kažu, ovo je najbolja postava Kawasaki 3P-a, oni ne pokazuju znakove hrđe i neusviranosti, oni samo klize. Vratio im se Nikola Babić na bubanj, Viduka i Babke su guitar slingeri, Pavlica i Stipe pušu u trublje jerihonske, Mario je na basu i, naravno, Tomfa. Upadljivo nema Demirela, ali nije ga ni bilo ni u zadnjim iteracijama. Fali nam k’o Boško Balaban.
Prvi komad hita bačen među gladnu publiku dolazi u ritmu “sentiša” zvanog “Mupov-ska”, a zatim slijedi i cijela postava nekog šumskog vica u kojoj sudjeluju i “Vuk” i “Zec” i “Lovac” i “Sob”, pa i mali pas (i pa tak). Plastične čaše piva nadlijeću nam glave pružajući uslugu nenaručenog tuširanja ustajalim alkoholom. Priliku za pokazati svoje potencijalne frontmenske sposobnosti dobivaju i Pavlica i Babke, a put nas vodi i kroz “Dizeldorf, Frankfurt i Hanover”. Atmosfera pred pozornicom ne popušta, a na njoj se u drugoj polovici stvari u drugoj polovici dodatno zakuhavaju, počevši sa “Sjekirom u glavu” koja zvuči jednako brutalno kao i njezin naslov. Ne pamtim više ni točan redoslijed pjesama, a ni neke pjesme same, ali na “Nidanine” svi potpuno otkače. Ništa slabije ne prolazi ni “Niskarastaman”, kao ni veliki koncertni favorit “Mate Parlov” o najjačem čovjeku na svijetu.
Kad na red dođe “Dugodugodugo” bend koji je na stageu ne samo da ne zvuči kao da nije svirao dugodugodugo, nego zvuči kao neka svjetska atrakcija, prvaci svoje kategorije, Mate Parlov tamo nekog ska punka koji je od standardnog ska punka odvaljeniji, bolji i brutalniji. Na sve to sjeda još i ultimativni hit “Puta madre” i publika je u deliriju dok čeka bis skandirajući, kao i na početku koncerta svoju grubu procjenu brojnosti: “malo vas je, malo vas je, pičkice.”
Na bisu slijedi prilika da se udahne komad zraka i zapale upaljači dok Tomfa pjeva svoju serenadu susjedu Anđelku, a zatim slijedi još i “Snifa san glu” i još dovoljno skandiranja “malo vas je, malo vas je” da bend nema izbora nego vratiti se i na drugi bis i ispuniti tako jasno proklamiranu glazbenu želju publici koja ih je čekala četiri godine željna njihovog specifičnog humora i glazbe koja tjera na ples i piće i smijeh i ludilo. Dugodugodugo ih nije bilo. Dugodugodugo smo čekali na to. Dobrodošli nazad, momci, vrijeme je za nove pobjede! I da se Viduka napokon naspava k’o čovjek.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
