Kad ti Igor Baksa ispod oka kaže ime prvog albuma benda ‘Indijancu je bilo smešno’ to je nešto poput komičnog ispada, dodatna pitanja zbog čega se bend zove Kom3dija su suvišna. Trojka umjesto ‘e’ u tako etabliranoj riječi kao što je ‘komedija’ predstavlja dobru šifru kojom se lako nalaze u svijetu world wide weba.
S drugim albumom i prelaskom kompletno u autorske vode što se promijenilo u vašem glazbenom izrazu, ispadate iz ladice koja se zove etno?
Igor Baksa: Definitivno, malo smo preformulirali svoj izraz, nije to više etno kojim se bave Cinkuši ili Afion. Osim toga što je zapravo etno, to čuješ isto i dok slušaš dalmatinsku pismu. Mi smo se malo više proširili na balkanske utjecaje. Naš drugi album “Ja kažem mir” je kompletno autorski materijal i malo jači od svega što smo do sada radili. Kada su utjecaji na novi materijal u pitanju, onda su to svakako utjecaji world etno glazbe u stilu kako to izvode Manu Chao, Gogol Bordello i Kultur Shock. Potpisali smo za Dallas music i u rujnu album definitivno izlazi van.
U kojoj ste sada fazi, imate puno proba?
Igor Baksa: Uopće ne stignemo imati probe jer jako puno sviramo, po zimi smo zadnji put imali probe i to jednom tjedno. Probe su za ponoviti si sve a mi sada stalno sviramo. Samo za novi materijal trebamo probe, ali kako sada već većinu stvari imamo spremne za nastup, na probama isprobavamo samo nove stvari.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=hX0xQJBN6BQ[/youtube]
Gdje ste sve svirali do sada?
Igor Baksa: Kada je regija u pitanju čini mi se da smo bili svugdje, osim u Bosni. Bili smo u Beogradu, Makedoniji, Sloveniji a od ne ex država u Italiji i Slovačkoj.
Postoje li jezične barijere na takvim koncertima?
Igor Baksa: Ma ne, glazba nema granica. Evo prošle godine smo svirali u Splitu na uličnom festivalu. Čula nas je jedna žena iz francuske i kupila CD. Javila nam se poslije preko Fejsa kako dolazi s mužem u Trst na ljetovanje i da li sviramo negdje u blizini. Rekli smo joj da imamo svirke samo u okolici Čakovca, i koliko je to udaljeno od Trsta. Došli su bez problema od tamo na naš koncert u Varaždinu. Nakon koncerta smo joj prevodili tekstove pjesama. Energija joj je bila super i to ju je privuklo a mi smo joj onda objašnjavali kako su to naše stare narodne pjesme… Priča je išla dalje, rekli smo joj kako nemamo novaca za snimiti novi album, kako je recesija, diskografi ne ulažu u produkciju osim kada nisu već unaprijed prodali to što se snima… I tako je Valerie odlučila financirati naš album. Bez nje se to ne bi dogodilo, barem ne ove godine. Toliko o jezičnoj barijeri!
Što misliš o diskografima?
Igor Baksa: Definitvno ulažu samo u one koji se prodaju sto posto. Naš ugovor je na pet albuma, dalje je nepotrebno komentirati.
Saznajte više: Lastovo – Otok u ritmu muzike za ples