Koncert Luke Belanija – neopterećeni kantautorski biser

Najpoželjniji domaći kantautor nove generacije prvi se put sinoć ukazao pred šibenskom publikom.

Luka Belani u Šibeniku (Foto: Snježana Klarić)

Izlaziti pred publiku naoružan samo gitarom, predstavljati se kao kantautor koji usred Hrvatske pjeva na engleskom, uložiti u dva blues/country/indie albuma, imati frizuru na koju bi se lijepile curice, a skrivati je kapom – put je koji preko trnja uglavnom vodi do još neprohodnijeg šipražja. Takvom stazom kroči Luka Belani, neobična glazbena zvjerka iz Križevaca.

Mnogo je lauda pobrao Luka Belani u protekloj godini za svoj drugi album „Changin’ Chapters“. No, ako je jedna stvar postala jasna u zadnjih četrdesetak godina glazbenog kritiziranja, to je da pet zvjezdica u recenziji ništa ne znači ako si na „terenu“ neshvaćen, neprepoznat i ignoriran. S druge strane, ako u Zagrebu i može računati na nekoliko stotina ljudi koji će svakako doći na koncert, to i dalje ne znači da je uspio. Izazvati pristojan interes i zadržati koncentraciju slušatelja puna dva sata u gradovima u kojem dio publike nije najsigurniji prezivaš li se Belani ili Banely, to je već znak da stvari idu u dobrom smjeru.

Luka Belani održao je jučer koncert u šibenskom baru Nostalgija, njegov prvi u gradu u kojem se dogodio Terraneo i u kojem je rock scena zadnjih mjeseci dobila injekciju adrenalina, pa ni tamošnjoj publici više nije baš svejedno tko svira i kako svira. A Luka je svirao dobro. Ako je zadaća kantautora da nakon pola sata njegovo prangijanje ne postane samo kulisa za razgovor, Belani je to savladao. Ako mu je cilj da ljudima bude žao kad se koncert privede kraju, i to je položio. Ako je želio vidjeti reakciju na njegove autorske skladbe, može biti zadovoljan.

Luka Belani posjeduje urođenu kantautorsku auru koja bi ga, da je rođen negdje gdje postoji ozbiljna glazbena industrija, već instalirala na neki od indie tronova. Zaključak kritičara Hrvoja Horvata da je vidjevši Luku Belanija vidio budućnost hrvatskog rocka, možda ovoga trenutka i zvuči pomalo pretjerano, no definitivno je riječ o liku koji stvari pokušava podignuti na jednu višu razinu. Pa makar bio sam protiv svih.

Kantautor u uzletu u Šibeniku je pokazao da sjedeći sam s gitarom ispod obavijesti o radnom vremenu kafića ne zvuči nimalo šuplje. Njegov engleski ne bode uši, svirački je samouvjeren, a vokalno autoritativan. Na razmeđi Springsteena, Dylana, Casha i šizoidne američke underground scene devedesetih, Luka Belani nudi podjednako kontemplativne i uzbudljive glazbene fragmente koje je, pojednostavljeno rečeno, gušt slušati. Da mu se ego nije nekontrolirano vinuo u umjetničke sfere, dokazao je i dociranim uvrštavanjem covera u koncertni repertoar, znajući da ljudi s vremena na vrijeme, kao znak dobre volje i bitan motivacijski faktor, vole čuti i nešto prepoznatljivo.

Belani bi, bude li sreće i dovoljno nastupa, bilo samostalnih, bilo s bendom, mogao jednim skokom preskočiti šipražje. Zvijezde su definitivno spremne za njega.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X