Krešo i Kisele kiše: Čovjek se mora znat zajebavat i kad mu je teško

Riječki punk rock sastav Krešo i Kisele kiše prošlogodišnji su pobjednici HR Demo kluba, a o tome što se u posljednjih godinu dana događalo u grupi i koliko je ta pobjeda utjecala na njih razgovarali smo s prvim među jednakima – Krešimirom Burićem.

Krešo i Kisele kiše
Krešo i Kisele kiše

Tko su i što su glazbeni krivci za Krešu i Kisele kiše? Voodoo Glow Skulls, Gužva u 16-ercu i slični bendovi? Ili ide dalje?

Krešo: Dva kralja. Elvis Presley i MM Kovač. Nema tu puno filozofije, kad čovjek nešto stvarno jako voli i želi, to mora i može napravit. Meni je osobno bend u glavi još od vrtića, a kasnije skužiš da ti je to i način života. Jednostavno ljubav prema muzici i svim popratnim sadržajima.

Nakon pobjede na Trećem HR Demo klubu je li se štogod promijenilo nabolje ili ste i bez tog natječaja svoje DIY manire i principe jednako gurali?

Krešo: Promjenilo se dosta stvari. Više su nam se pjesme počele puštat na radio postajama, više novinskih članaka, a i po prvi put smo se pojavili na TV-u. Tete u dućanima su nas počele prepoznavat (“Mali, si ti taj ča je bil’ na televizoru u tajicama?”). Drugo je sve ostalo isto. I dalje sve radimo sami, uz pomoć našeg menadžera Liče, ali za sad nam tako i paše, bez obaveza, ugovora i forsiranja.

Kakva je hrvatska punk scena danas? Uz bendove poput Vašeg, Đubriva, Šanka i Mašinka čini se da nije krizno, ali neki insiderski pogled… s druge strane spomenutih pokušavali su prodati pod interesantno imena tipa Kino Klub i Ignor?

Krešo: Ima super bendova i koliko vidim i čujem, svi ti bendovi često sviraju i pune prostore, jedino što ih nema baš po televizijama i radio postajama, jer se narod očigledno siluje s drugom vrstom glazbe. Srećom, postoji internet, pa se sve može lako čut i vidjet. Momci iz Kino Kluba su super. Prošle godine su nas u Zagrebu tako nahranili da je to bilo ludo. Srećom da su na vrijeme maknuli posuđe jer bi neki iz benda i lonce tada pojeli. Glad je vrag. Prodaja pod “interesantno” kratko vodu drži, ali činjenica je da mekša muzika lakše do etera i televizije stiže.

Krešo i Kisele kiše
Krešo i Kisele kiše

Od etiketa je teško pobjeći, Vi ste dobili Hladno pivo kao materijal za šlepanje, koliko je daleko ili blizu uzora?

Krešo: Trudimo se bit svoji. U muzici što god napraviš, uvijek će ličit na nešto, a pogotovo ako sviraš muziku sličnog žanra, onda bude i više komentara. Osim 2 kralja, uzore nemamo.

Što iz Vaše perspektive znači imat bend osim guštat svirku? Da li se u financijskom momentu isplati i kako se preživljava to na terenu? Ako možete maknut zastore iza načina funkcioniranja jednog DIY benda na terenu? Stvaranje i ispucavanje.

Krešo: Kad se čovjek nauči na bankovni minus, onda mu je sve super. Kad bi gledali na financijsku isplativost, vjerojatno bi svirali gaže ili narodno, a ne ovo što sviramo. Nije sve tako crno. Skupi se neka kinta, pa se mogu kupit žice, palice, platit koji račun od režija, a i za tete u Viellchu se nađe. Uglavnom, preživi se. Ta DIY spika ima svoje čari. Kad se makne zastor, vidiš čovjeka kako bježi s posla na probu/koncert i nakon toga opet trčanje i povratak na posao s podočnjacima do pupka. Većina nas radi i imamo neke čudne udarničke smjene, pa je teško uskladit probe i koncerte, ali za sad na sreću funkcionira dobro, mada stvarno zna bit naporno. Kad se dokopamo para dajemo otkaze i zovemo te na janjetinu i rekreacijsko hrkanje.

Rijeku su ‘stranci’ uvijek etiketirali kao rock grad i obično obilato fulali jer im se činilo da se od vremena Leta 3 i Laufera i indie struje a la Regoč, Transmisia, nije događalo na drugim dijelovima scena puno zanimljivog. A gdje se tu zavukao punk? Nešto su s debi album pokušavali Diskurz na tragu Pistolsa, poslije su zapeli u nekim industrial rock metal tko zna što spikama…

Krešo: Ma sve je to rastezanje stare žvake i priče o prošlosti i nekakvom famoznom riječkom zvuku. Kao da je vrijeme tada stalo i više se ništa ne događa. Ima stvarno dosta dobrih bendova, različitih žanrova, ali za njih se ne može čuti dalje od garaže i kakvog lokalnog kluba. Po pitanju punka, u zadnjih par godina je malo slabije, nije mi jasno zašto, ali valjda će se i to promjenit. Puno mladih pankerista je krenulo u radionice Udruge RiRock. Uče svirati, tako da vjerujem da će uskoro biti i više punk bendova.

Obzirom na tekstove Vaša angažiranost, socijalna potka i nezadovoljstvo okruženjem govore da nije sve sjajno, a svejedno je zajebancija okvir kroz koji pjevate…

Krešo: Trudimo se ne izbrijavat te spike kako je sve crno, sivo i loše. Većinom govorimo o stvarima koje se ljudima svakodnevno dešavaju, pa sve to prebacimo u zajebanciju, jer nam tako valjda i mozak funkcionira. Zamisli da ovom napaćenom narodu sve te pjesme prebaciš u molove i ozbiljno sročiš tekst? To bi bila opća depresija, puna apokaliptičnih prizora začinjenih potocima rakije i kantama Metaprena. Čovjek se mora znat zajebavat i kad mu je teško, jer jedino tako može ostat normalan.

Krešo i Kisele kiše
Krešo i Kisele kiše

Je li ‘Rvacka savršena inspiracija za ljubitelje glazbenih Alan Fordova i Monty Pythona ili je situacija daleko tužnija? Mala zemlja za veliki odmor i još veća sranja. Već duže vrijeme izgleda kao nepresušni izvor inspiracije.

Krešo: Dovoljno ti je vidjet te glave na televiziji i novinama i imaš u jednom danu već pola albuma. Tek kad spoznamo (ako spoznamo) pravu situaciju, možda skužimo veličinu tuge i gluposti. Do tada smijeh, čuđenje, šank i glazba.

Josipa Lisac ili Severina? I zašto…

Krešo: Kad bi Severina znala da sam i ja Kralj Bakra, možda bi skupa zapjevali našu hit pjesmu “Ooo voljenjeee”! Dobra je Sevka, samo, Josipa Lisac je bila i još uvijek je ispred svoga vremena, ne samo u našim krajevima, već u cijelom svemiru. Pjesme, glas, stas, način pjevanja, oblačenje, ma sve. Tako da je moj odgovor – Josipa Lisac.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X