Kulturni turist u Beogradu – dozvoliti gradu da te iznenadi

Istražiti Beograd u samo dva dana je nemoguća misija, tako velikom gradu preporučljivo bi bilo posvetiti barem tjedan. Kada su interesi smanjeni isključivo na party turizam onda je mjera drugačija: koliko se može izdržati, tjedan, dva ili najčešće samo vikend. Najveća novost bila bi ipak da su cijene taksija u Zagrebu i Beogradu postale vrlo izjednačene.

Beograd noći - pogled na Stari grad (Foto: Wikipedia)

Zaustavljam se na prizoru koji me ispratio neposredno prije odlaska iz grada. Na tristotinjak metara od glavnog trga, Trga Republike u jednoj novootvorenoj poslovnici banke na samom uglu Dobračine i Simine bilo je u tijeku snimanje reklame. Potpuno ostakljeni prostor dao je na uvid svu muku subotnje radne akcije. Za šalterom sjedi plava starija gospođa s naočalama, ispred šaltera manekenki redatelj/art direktor/trener glume objašnjava kako stisnutom šakom treba pokazati nevjerojatnu sreću prema kameri i potom se ponovno okrenuti prema teti za šalterom. Drži papire u rukama, znači: dobila je kredit. U dijelu poslovnice bliže ulici je monitor na kojem produkcijska ekipa i klijenti netremice promatraju “dramu” koja se snima. Total na monitoru, iako mekano osvijetljen odaje pravu dramu. Mlada djevojka je tako zabrinuto prihvatila upute kako odigrati ulogu sretne dobitnice kredita da su se njen izraz sreće i stisnuta šaka pretvorili u grimasu očaja i zabrinutosti, a kada je iz nesigurnog osmjeha krenula realizirati okret prema šalteru, svi su znali da od tog snimka neće biti ništa. Tko još može odglumiti sreću što će vraćati s nerazumno velikom kamatom sredstva koja su ionako namijenjena osnovnim životnim potrebama? Precijenjeno.

Krleža - San o drugoj obali

Većina će se možda složiti kako je Beograd u vrijeme Jugoslavije bio grad građen za uživanje u životu, dvadeset godina kasnije dobro se osjeća kako su ti isti građani proživjeli desetogodišnju zatvorsku kaznu tokom devedesetih živeći na tim istim ulicama. Nakon vladavine premijera kojeg ulična povijest naziva Clooneyem, ne bez razloga po aferi sličnom i predsjedniku kojeg utjelovljuje George Clooney u svom najnovijem filmu, političkoj drami “Martovske ide” što je zaista vidljivo ostalo na ulicama tog grada je globalni, jednolični konzumerizam. Trgovački lanci robnih marki koji se mogu naći svugdje s napuhanim cijenama koje prosječnom džepu nabijaju komplekse, a njihove vlasnike navode na blejanje. U bijegu od takvog stanja uma beogradska trgovačka žila kucavica Knez Mihajlova uspjela me iznenaditi. Između dosadnih izloga s platforma cipelama i kineskim haljinama koje se trude biti sve samo ne jedna od milijun istih, stisnula se mala galerija. “Festival jednog pisca” ispisano na izlogu instantno me privukla. Multimedijalna izložba posvećena Miroslavu Krleži otvorena prije mjesec dana još je tu. Kronološki složeni tekstovi na crvenom zidu prate život Krleže od njegovog prvog posjeta tom gradu prije ravno stotinu godina. Situacije iz njegovog života potkrijepljene su tekstovima, fragmentima njegovih drama, romana, putopisa, pisama i eseja. Čitaju se dugo, pisma i članci svjedoče o tome kako se život mijenjao kroz vrijeme, romani, drame i eseji djeluju primjenjivo na sadašnjost i zapanjuju kako se suštinski problemi prostora i međuljudskih odnosa ne mijenjaju. Za izložbu “Krleža – san o drugoj obali” potrebno je 10 metara zida i 10 kvadratnih metara za smještanje dva televizora na kojima se vrte dva dokumentarca, jedan kojem je Krleža predmet proučavanja i jedan za koji je Krleža sam pisao scenarij. Kako bi se u cijelosti doživjela, izložba traži preko dva sata pažnje od posjetitelja. Dalje>>

Zadnje od Reportaža

Za Beograd

U ponedjeljak smo starci i ja odlučili otputovati u Srbiju. Malo je
Idi na Vrh