‘Labirint: Nemogući bijeg’ – jedina ekranizacija young adult romana koju se isplati pogledati

‘Labirint: Nemogući bijeg’ stoji dobrano ispred konkurencije, bilo po svom konceptu, bilo po zanimljivosti ili po potencijalu koji donosi nastavak priče.

'Labirint: Nemogući bijeg'

Bez imalo ustručavanja moram priznati da mi se diže kosa na glavi od samog spomena neke nove ekranizacije young adult romana, a pogotovo ako se radi o kakvom distopijsko/utopijskom smeću u kojem odabrani ili odabrane moraju proći iznimne kušnje, postati simboli otpora, spasiti svijet i usput doživjeti romansu vrijednu najvećih klasika ljubavnog žanra. Da, baš… Tu prvenstveno mislim na serijale poput “Igara gladi” i “Divergenta”, koji su grozan primjer banalne eksploatacije klasične znanstvene fantastike i avanture u svrhu jeftinih užitaka i brze zarade. Kako “Labirint: Nemogući bijeg” dolazi iz nominalno istog miljea, očekivao sam novih dva sata patetične tinejdžerske melodrame, neoriginalne i neimpresivne akcije, forsirane glume i loših CG efekata. Na svu sreću, bio sam potpuno u krivu (dobro, možda ovo zadnje ipak stoji, ali film je koštao jedva 30-ak milja dolara, tako da im je oprošteno), a Labirint: Nemogući bijeg je na kraju ispao sasvim solidna zabava!

“Labirint: Nemogući bijeg” počinje onako kako bi svaki sličan film trebao počinjati: ravno u glavu. Bez ikakvih predgovora, nepotrebnih ekspozicija i naracija, mladi se Thomas (Dylan O’Brien) budi u liftu, koji ga nakon nekoliko trenutaka vožnje dovodi do Poljane, mjesta najbolje usporedivog s okruženjem kultnog “Gospodara muh”a. Dakle, grupa od 30-ak tinejdžera koji pokušavaju preživjeti između zidina koje okružuju Poljanu te na bilo koji način pronaći izlaz iz noćne more u kojoj su se našli. No, to nije nimalo lako, pošto iza zidina leži smrtonosni labirint koji svake večeri mijenja svoju konfiguraciju, čineći bijeg gotovo nemogućim.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=fD3zA3GI020[/youtube]

Za razliku od većine drugih young adult romana, ova ekranizacija ima jedan od elemenata koji ju čini barem nekoliko puta zanimljivijom od konkurencije: misteriju. Od prvog do posljednjeg kadra mi, kao i likovi na ekranu, otkrivamo dijelove slagalice i pokušavamo ih staviti na prava mjesta, na taj način donekle i sudjelujući u stvaranju same priče. Nema nikakvih opisa i montaža prije početka glavne radnje, nikakvog postavljanja stvari u kontekste, nikakvih „deus ex machina“ otkrivenja… sve je vrlo postepeno i tempirano tako da taman sjedne na pravo mjesto. Tako prvo kreće upoznavanje sa likovima i samom Poljanom, zatim se prebacujemo na sam misterij Labirinta, zaplet u vidu neizbježne tragedije i motivacije glavnom liku da učini nešto, te rasplet koji donosi barem 2-3 veća iznenađenja (kako bi ona bila potpuna, preporuča se izbjegavanje gledanja trailera i, naravno, čitanja knjiga), ostavljajući pritom dovoljno mjesta za nastavak priče (pošto je Labirint zapravo trilogija s jednim dodatnim prednastavkom). Reklo bi se da je ovo uistinu pogođena receptura, te djeluje daleko zanimljivije od jednog uistinu dosadnog i infantilnog “Divergenta”.

No, na stranu misterije koja čini barem 50 posto ocjene ovog filma, ipak se radi o ekranizaciji young adult romana, što ima neke vrlo vidljive boljke. To se prvenstveno osjeti na karakterizaciji likova, koji su po svojem statusu i funkciji podijeljeni u manje grupe, kao što je obično slučaj u američkim srednjim školama (gdje i leži najveća baza čitatelja). Tako imamo ekipu koja kuha, gradi i uzgaja hranu te „sportaše“ i totalne kulere, u ovom filmu predstavljene kao Trkače iliti grupicu mladića koja svaki dan odlaze u labirint i pokušavaju pronaći izlaz. Naravno, tu je i neprilagođeni outsider kao glavni lik cijele ove priče, s kojim se može poistovjetiti cijela lepeza raznovrsne tinejdžerske demografije, od šmokljana i alternativaca pa sve do glavnih faca. Iznimno iritantan, ali nikako nerealan pogled na mladenačko društvo kao cjelinu oko kojega se moglo malo više potruditi (ova kritika ide više u smjeru Jamesa Dashnera, autora knjiga).

Naravno, kada se radi o tako nategnutom konceptu kakav je sistematsko zatvaranje grupice klinaca u divovski labirint (da se razumijemo, govorimo o zidovima visine barem 40-50 metara i debljine od po 2-3 metra) kojem se zidovi pomiču svake večeri, jasno je i kako će doći do nekih pogrešaka u logici i kontinuitetu, ali osim činjenice da me tijekom cijelog filma mučilo to što u tri godine, koliko najstariji stanovnici Poljane borave na tom području, nitko nije uspio smisliti kvalitetan i učinkovit način da se popnu na te zidine i s više pozicije sagledaju situaciju, već rađe svaki dan trče po labirintu i riskiraju svoj život znajući kako je njihov trud uzaludan, sve se nekako može pretrpjeti kada u glavi imaš misao da se ne treba zamarati s detaljima, već gledati na cijelu radnju kao neku veću sliku.

Kako sam već rekao, za to je sasvim dovoljna misterija samog labirinta i svega vezanog uz njega, ali veća slika ipak ostaje daleko od dohvata redatelja Wesa Balla i njegovih scenarista, koji su propustili priliku napraviti nešto više od običnog pustolovnog mistery SF-a. U tom se pogledu potpuno izgubila metafora situacije u kojoj se dječaci nalaze sa samim pubertetom i odrastanjem te uzročno-posljedičnom vezom koju roditelji imaju na njihov kasniji život, ali možda će se to malo više naglasiti u idućim nastavcima. Slično se dogodilo i s prva dva dijela Igara gladi, koje su nakon groznog, banalnog i nemaštovitog prvog nastavka ipak dobile malo ‘mesa’ zahvaljujući upletanju u neke dublje i znakovitije probleme sazrijevanja i uloge mladih u modernom društvu.

Fanovi bilo kojeg drugog young adult serijala se sigurno neće složiti samnom, ali “Labirint: Nemogući bijeg” stoji dobrano ispred konkurencije, bilo po svom konceptu, bilo po zanimljivosti ili po potencijalu koji donosi nastavak priče. Istina, izvedba je ipak na nešto slabijoj razini (dijelom i zbog mnogo manjeg budžeta nego što inače dobivaju ovakvi filmovi) i ponekad je iznimno teško zažmiriti na previde u logici i klasično tinejdžersko pojednostavljivanje stvari, ali na kraju se radi o prilično zabavnom uvodu u jako intrigantnu priču. Kako nisam čitao niti jednu knjigu iz serijala, ne znam što mogu očekivati, ali lagao bih kada bih rekao da me ne zanima!

Ocjena: 7/10

(20th Century Fox, Gotham Group, Temple Hill Entertainment; 2014.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X