Sedmi punopravni album Lane Del Rey, ikone suvremene pop glazbe koju ne treba posebno predstavljati, ‘Chemtrails Over The Country Club’ simbolizira njen umjetnički trijumf, konkretiziran baš na ovom albumu.
![](https://ravnododna.com/wp-content/uploads/2021/04/lana.jpg)
Ova ploča nema veze sa zlim chemtrailsima koji označavaju kraj čovječanstva. Ta prašina koja ne radi ništa nego pušta trag – i kako drži popular belief, nemilosrdno ubija – iako nije direktno spomenuta moguće živi kao lajtmotiv pop glazbe; kao umjetni, umrtvljeni ud kojeg sa sobom vučemo još iz vremena puno prije pandemije koja nam je svima promijenila životne smjerove kretanja. U doslovnom smislu – album analizira element kolektivne ljubavi, jednako smirujuće i manične emocije, koja je, kako će Lana pokazati, svega nekoliko koraka nadomak patnje.
Trgajući stranice iz priručnika kozmičke antiteze bristolskog Portisheada, u suradnji sa koautorom i producentom Jackom Antonoffom (koji je instrumentalne smjernice razradio i na Laninom prošlom albumu „Norman Fucking Rockwell!“ iz 2019. godine, pop ikona Lana Del Rey u potpunosti se otarasila američke zastave i svih njenih ocrnjenih, zaista loših konotacija pod bolnim svjetlom još uvijek friške rane koju je četiri godine kontinuirano otvarao bivši predsjednik Donald Trump.
U tom duhu guljenja prošlosti sa vlastita tkiva, „Chemtrails Over The Country Club“ instrumentalna je kontra teža prethodniku – jasno je, album pod svaku cijenu bježi od same pomisli, i najmanjeg hinta na nešto što se može nazvati raskošnim aranžmanom. U tom smislu miču se sve potencijalne, samonametnute pretenzije i materijal se doima iskrenijim nego inače – u ovom slučaju najiskrenijim dosad. Veliki plus albumu na producentskom polju jest odmak od tendencija orijentiranju prema Antonoffovom domaćem terenu, bazna pop ispraznost a la Taylor Swift i okretanje dijelom prema blagim klavirskim baladama pojačanim od strane ostalog instrumentarija.
Lana je na emotivnom vrhuncu albuma – „Not All Who Wander Are Lost“ – uspjela kanalizirati spomenutu emotivnu nabijenost u duhu Florence Welch, dakako na jedan dosta suveren, cjelovit način – atmosferski nod je ovdje sekundaran i u drugom planu i služi baš kako je i opisan: kao već prokopan, postojeći kanal kojim se može komunicirati poruka o lutalicama koje nisu izgubljene.
Suradnje na albumu su neobične, ali atraktivne, i na koncu dobre u kontekstu albuma: country pjevačica Nikki Lane, koja je ponudila zanimljiv vokalni kontrast na „Breaking Up Slowly“, i ono intrigantnije: Zella Day i Weyes Blood na „For Free“, obradi istoimene trake Joni Mitchell, a na jednoj od prvih izvedbi uživo u Joninu pripomoć uletio je i James Taylor. Već na prvom slušanju jasno je da se ovdje želi postići efekt odavanja počasti, a manje nekakav artistički, avangardni izlet i poigravanje sa originalom; u svakom slučaju, zasigurno vrijedi ona: if it ain’t broke, don’t fix it.
Na prvu, „Chemtrails Over The Country Club“ nalikuje organskom nastavku prethodnog albuma iz 2019., ali zbog „tanke“ produkcije, ovaj se album više udomaćio u formatu jednog finog, intimnog live sessiona, a kako nam, vjerujem, svima fali takvih iskustava u zadnje vrijeme, Lana je ponudila solidnu alternativu i zahvaljujući friškom materijalu to sve uspjela upakirati kao novi proizvod. Smjer je ovo, naime, kojim se polako, ali sigurno pop forma uspješno pokušava riješiti produkcijskog taloga – a on kao takav, bespotreban, nameće se isključivo kao prepreka.
Kolektivni trenutak (pandemija, sveopća katastrofa) nije nešto naročito povoljan – pun je nekakve napetosti koja naprosto traži sirovost u komuniciranju ikakvih iskrenih poruka. U današnjem svijetu nema mjesta lažnim emocijama, lažnim osjećajima i iskrivljenim poimanjima onoga što se nalazi oko nas – i iz svega toga rodio se poriv za pomicanjem dosadašnjih standarda u glazbi, općenito u umjetnosti, pa i u životu, a on se na sedmom po redu albumu Lane Del Rey manifestira tako spontano, poletno i mirno da upada u uši i oči i ostala osjetila, ali ne nameće se i ne napada.
Ocjena: 8/10
(Interscope / Polydor, 2021.)