‘Liga pravde Zacka Snydera’ – pravda za ‘Ligu pravde’

U produkciji HBO-a (Max Originals) Zack Snyder predstavio je svoju, originalnu, neusporedivo bolju verziju superherojskog blockbustera iz 2017. godine.

‘Liga pravde Zacka Snydera’

Kao puki konzumenti, često zaboravimo da i filmska industrija ima svoj ljudski faktor, da su kreatori naše razonode isto obične osobe sa svojim obiteljima, neobičnima na svoj način. Priča o Ligi pravde (Justice league) zato je mnogima došla kao šamar stvarnosti, lekcija koja bi se trebala predavati na studiju režije iz koje svi možemo puno toga naučiti, a najviše produkcijske kuće.

Tijekom rada na Ligi pravde, svom trećem uzastopnom filmu u DC kinematografskom svemiru, nakon Čovjeka od čelika (Man of Steel, 2013.) i Batman v Superman: Zora pravednika (Batman v Superman: Dawn of Justice, 2016.), redatelj Zack Snyder doživio je obiteljsku tragediju. Kao i svatko normalan, saznavši za samoubojstvo kćeri Autumn, Snyder napušta rad na filmu kako bi s obitelji bio u koroti, a u Warner Brothersu čine svoju prvu i ustvari jedinu bitnu grešku: umjesto da pauziraju i odgode produkciju, procjenjuju da bi to bio prevelik gubitak profita i unajmljuju drugog redatelja da završi posao jer je sam film praktički bio gotov i spreman za postprodukciju. Tu nastupa i druga greška: na to mjesto dovode Jossa Whedona, čovjeka koji stoji iza Marvelovih superhitova i koji je u pradavnim vremenima radio na teen seriji Buffy, ubojica vampira (1997.–2003.) i njenom nastavku Angel (1999.–2004.). Iz današnje perspektive, i Buffy i Angel okaljani su pričama koje su isplivale o događanjima iza kamere, kada je prije nešto više od mjesec dana glumica Charisma Carpenter na svom Instagramu objavila kako se Whedon odnosio prema njoj na snimanju dok je bila trudna, a njezine kolegice i kolege sa seta podržali su to svjedočanstvo, uključujući i glavnu glumicu Buffy Sarah Michelle Gellar. Nakon odgledane Snyderove verzije, teško je ne povjerovati glasinama da je Cyborga (Ray Fisher) Whedon degradirao iz glavnog u sporednog lika jer se posvađao s glumcem na setu. Sam glumac na svom Twitteru je progovorio o Whedonovom zlostavljačkom i neprofesionalnom odnosu prema radu na ponovnom snimanju, a Carpenter je svoju objavu i podijelila uz hashtag #IStandWithRayFisher.

Iz današnje perspektive, objektivizacija Wonder Woman (Gal Gadot) u Whedonovoj Ligi pravde, kadrovi Amazonki i pomak Lois Lane (Amy Adams) od aktivnog lika kod Snydera u instrument za pokretanje radnje kod Whedona (čak se i referiraju na nju kao na “big guns” u Whedonovoj verziji, što je valjda duhovito, nekom), kao i svi izrezani likovi koji nisu bijelci, uključujući superheroje Atoma (pojavljuje se u civilu, kao Ryan Choi, a igra ga kineski glumac Ryan Zheng) i Martian Manhuntera (Harry Lennix) – sve to ima jednu mračniju dimenziju pa su glumci i ostali sa seta posredno proživjeli Snyderovu obiteljsku tragediju, a istovremeno su imali i vlastitu traumicu, jer nije upropaštena samo Snyderova vizija, nego i njihova interpretacija likova odnosno dizajn scena, kadrova ili kostima. Čak i vizualno Whedonov film bode oči jer je hladne plavkaste boje zamijenio apokaliptičnim nijansama crvene, kao da prva dva filma nije ni vidio. Stoga Snyderovu verziju vrijedi pogledati prvenstveno zbog svega što u njoj nije, jer nema niti jedne scene koju je Whedon ponovo snimao te u skladu s tim nije potpisan kao jedan od scenarista.

Nevezano za događanja iza kamere, Snyder nikad ne bi dobio zeleno svjetlo da završi svoju verziju filma da Whedonova Liga pravde nije imala poprilično lošu recepciju i publike i kritike pa su fanovi pokrenuli kampanju da se objavi film koji je originalno zamišljen, jednostavno zato što je Whedonov bio užasan. Ako uzmemo u obzir čitav razvoj događaja oko Lige pravde, jasno je da Whedon nipošto nije jedini krivac za neuspjeh filma iz 2017. ali ne iznenađuje što su od svjetske premijere 18. ožujka do nastanka ovih redova fanovi pokrenuli novu kampanju, radnog naslova “restore the Snyderverse”.

Analiza razlika između ovih filmova nije moguća bez većih spoilera Snyderove verzije, ali pokušat ću navesti one najvažnije. Osim spomenutih neizrečenih poruka u pozadini filma, osnovna razlika je u formatu, jer je Snyder snimao u tzv. akademskom okviru, odnosno u omjeru 1,33:1 (odnosno 4:3, prema napomeni prije početka filma) na 35-milimetarskoj vrpci, a Whedon je skresao vrh i dno svake scene kako bi snimke prilagodio širokim ekranima (1,85:1). IMAX se snima na filmskoj vrpci od 70 mm a format mu je 1,43:1 pa mu je Snyderov film lako prilagodljiv. Prilagodljiv je i gledanju kod kuće, jer je podijeljen na poglavlja i može se bingeati kao serija, a za nesuđenu prezentaciju u kinima Snyder je zamislio pauzu nakon četvrtog poglavlja, kako napominje u intervjuu kao gost youtuberice Grace Reynolds. Snyderov film, dakle, nije snimljen za megaekrane, nego je izrađen klasičnim metodama filmske struke, a kako donosi priču o likovima koji imaju nadljudske moći, tragične i teške sudbine, o kojima pak ovisi sudbina čitavog svijeta, s pravom ga se može opisati kao istinski filmski ep u šest pjevanja.

Filmu sam skoro snizila ocjenu zbog prekomjerne upotrebe slow motiona. U pojedinim scenama je nužan, ali da je baš sjemenka sezama trebala ići usporeno – nisam sigurna. Moguće da će mi nakon još kojeg gledanja to biti omiljeni moment. Uz par klišejiziranih rečenica u vidno unaprijeđenim dijalozima, te odabir muzike za Aquamana (Jason Momoa) i Wonder Woman, to su jedine zamjerke Snyderovom filmu s moje strane, što znači da su likovi, radnja, kostimografija, scenografija, kamera, režija i ukupni dojam odlični. Kad smo kod ocjena, napominjem da mi je npr. Čovjek od čelika bio za 7/10, te da bih Whedonovoj Ligi pravde dala 3/10 ako bih bila jako velikodušna, a i do trojke dolazi samo zahvaljujući glumačkoj postavi; da nema A-listere, bio bi film prema kojem je Toxic Avenger društveno osviješteni oskarovac.

Dužina filma od 4 sata nije među zamjerkama. Iako je postojao opravdan strah da će poneke scene biti nepotrebno razvučene, film ima primjeren tempo radnje, od samog početka koji se nastavlja na kraj Batman v Superman, a koji je, uzgred budi rečeno, potpuno drugačiji od Whedonovog, do epiloga, koji se čini ipak pomalo predug jer sije previše mogućih ideja za nastavke koji će se teško dogoditi zato što je već najavljen Robert Pattison kao sljedeći Batman, nevezan za snyderverse i Batmana Bena Afflecka. Ipak, za ovu verziju filma Snyder je umjesto honorara tražio apsolutnu kreativnu kontrolu kakvu je trebao imati 2017. i pitanje je kako bi danas situacija izgledala da Warner Brothers nije napravio onu svoju ključnu grešku.

S obzirom da je Snyder ponovo snimio jednu jedinu scenu (i to iz epiloga) izuzev koje je samo radio na efektima i editiranju postojećih snimki, nevjerojatno je koliko je Whedon uništio radnju Lige pravde. Uništio je, budimo realni, mnogo toga, ali uz nekoliko novih scena izokrenuo je priču brže nego ljudi s kojima se ne slažete u raspravi na Facebooku. Sad kad znamo koje su, jasno je da ponovno snimljene scene toliko odudaraju od Snyderovih, ne samo po suludim dijalozima. U Whedonovim dodanim scenama Superman (Henry Cavill) ima vizualnim efektima odstranjene brkove koje je glumac dotad već bio pustio za snimanje Nemoguće misije 6 (Mission Impossible: Fallout). Affleck je kod ponovnih snimanja imao najviše posla i, vjerujem, boli, jer je Whedon sociopata koji se oblači u šišmiša i slovi za najboljeg detektiva na svijetu pretvorio u komedijaša izgubljenog u prostoru. Film koji je prvenstveno o timskom radu Whedon je pretvorio u film o takvom Batmanu. Lik koji nas uvodi u pozadinsku priču, nije kao kod Snydera Wonder Woman koja ima 5000 i nešto godina pa je već time stručnjakinja za povijest, barem po “pravilu 10000 sati”, nego Batman, koji pak istražuje metodama kakvih se ne bi posramio ni Dirk Gently. Snyderov film daje pozadinsku priču i predstavlja tri nova superjunaka (Aquaman tad još nije imao svoj film), od kojih je glavni/središnji lik Cyborg, a ključni lik Flash (Ezra Miller), dok kod Whedona sve ovisi o Batmanu, a Superman doslovno bez muke može bilo koga pobijediti, dok ostali superjunaci mogu slobodno otići spašavati nekog drugog. Čak se i scene iza odjavne špice razlikuju.

Rez po rez, dva filma! O Whedonovom bih mogla napisati još ovoliko pa ga ostavimo zasad negdje među nerazriješenim traumama da izbije u trenutku slabosti. Nije da je to bilo teško, ali Snyderov je bolji po svemu, čak je i slow motion bolje izveden. Ne radi se tu samo o više prostora jer je film dvostruko duži, radnja bi savršeno dobro tekla i da su pojedini dijelovi bili bonus scene u deluxe izdanjima, ali sreća u nesreći digitalnog pandemijskog doba jest to da filmovi nisu ograničeni trajanjem kako bi mogli imati što više prikazivanja u jednom danu.

Radnja je klasična superherojska, s dodatnim flashbackovima koji pomažu da se utemelje likovi i snovima-vizijama moguće budućnosti. Akcija je napeta i besprijekorna, s gomilom detalja koji su prepoznatljivi za stil svakoga od superheroja, a Amazonke se i po svojoj neustrašivosti i po koreografskoj usklađenosti nadovezuju na estetiku Snyderovog starijeg filma 300 (2006.). U svemu tome, kroz više pozadinskih priča provlači se nit radnje usredotočena na odnos djece i roditelja, a posebno očeva.

Što se tiče likova, omjer njihove snage je vjeran stripovima i ostalim filmovima iz DC svemira. Superman je najmoćniji, Wonder Woman je Amazonka i poluboginja pa je prva sljedeća (i u scenariju i u kadrovima joj je pristupljeno s poštovanjem). Cyborg je praktički moderni bog, po nekim aspektima sličan liku novog boga Technical Boya iz Američkih bogova Neila Gaimana, ali osim pristupa internetu ima i mehaničko tijelo. Flash je super-brz, ali je smotan i sramežljiv, a nastupiti u toj ulozi u sjeni genijalnog Granta Gustina iz CW-ove serije The Flash sigurno nije bilo lako, ali Miller iznosi i šaljive i ozbiljne strane svog lika. Aquaman je brutalno moćan, ali vezan za vodu i popriličan samotnjak-alkoholičar rastrgan između dva svijeta, a Batman jedini nema supermoći, njegova moć je njegov um i, da, bogatstvo. I njegov Alfred (Jeremy Irons), koji također dobiva solidan prostor. Vidi se da je Snyder obožavatelj ovih likova i da im je pristupio s maksimalnom pažnjom i prikazao ih u skladu sa svojom kreativnom vizijom.

Ne samo da su superjunaci solidno predstavljeni i svaki na svoj način igra važnu ulogu u spašavanju svijeta, a istovremeno se svakome od njih može potkrasti i greška koja će ih učiniti ljudskijima; nego je i glavni negativac Steppenwolf (Ciarán Hinds) dobio kakvu-takvu pozadinsku priču, dodatni efekti učinili su ga monstruoznijim, a držanje i oči dali su mu karakter koji mu je u verziji čije se ime ne izgovara kronično nedostajao. Još uvijek je on daleko od Killmongera (Michael B. Jordan), glavnog negativca iz Black Panthera za kojeg smo lako mogli navijati, ali film Liga pravde je u DC svemiru jako blizu onome što je Black Panther u Marvelovom.

Ta dva filma ne ističu se samo po svojoj izvrsnosti, nažalost. Uz oba su vezane tragedije preuranjene smrti. Snyderovu obiteljsku tugu tako je proživjela i publika, a to što je na kraju dobila film koji je nekoć iščekivala zaokružilo je ovu priču o gubitku, sjeckanju i razočaranju a mnoge je ostavila željnima nastavka. A Zack Snyder? Svoju kćer ne može dobiti natrag, ali barem je dobio svoj film.

I posvetio ga njoj.

Ocjena: 10/10

(Max Originals, Warner Media, HBO, 2021.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X