‘Look Again to the Wind: Johnny Cash’s Bitter Tears Revisited’ – Opet ćemo gorke suze liti

Konceptualni albumi u country glazbi nisu učestala pojava, no Johnny Cash je uvijek bio spreman na hrabre izlete od kojih su najpoznatiji njegovi legendarni zatvorski koncerti. No, sredinom šezdesetih Cash se, ništa manje odvažno, odlučio snimiti ploču o patnji američkih Indijanaca nazvanu ‘Bitter Tears: Ballads of the American Indian’.

'Look Again to the Wind: Johnny Cash's Bitter Tears Revisited'

Ako još itko na svijetu smatra Casha sveameričkim konzervativcem, neka posluša kako se sprda i likuje nad Custerovim porazom kod Little Big Horna u pjesmi „Custer“ s istoga albuma. Pedeset godina kasnije pred nama je kompilacija „Look Again To The Wind“ koju je producirao Joe Henry, a pjesme sa albuma „Bitter Tears“ izvode Cashovi apostoli poput Krisa Kristoffersona, Steve Earlea, Emmylou Harris i Gillian Welch.

Da je riječ o kojoj drugoj ekipi, rekli bismo da se iznašao još jedan način šibanja mrtvoga konja, ali ljubav uložena u projekt i kvaliteta izvedbe jamče mnogo više od toga. „As Long As The Grass Shall Grow“ pjesma oko koje je Cash razvio cijeli koncept albuma, kao i veći dio albuma, djelo je folk pjevača indijanskih korijena Petera LaFargea, a govori o gubitku zemlje plemena Seneca, po prvi put dovodeći pitanje indijanskih prava u javnost putem popularne kulture. Dok ju je Cash izvodio u svojem poznatom govornom stilu, na novoj je kompilaciji pretvorena u devetominutnu baladu u izvedbi sjajne Gillian Welch.

Spomenutu pjesmu „Custer“ izvodi, logično, buntovnik Steve Earle, koji se svim patriotima ionako već zamjerio preko svih granica. Jedini singl s originalne ploče bio je „The Ballad of Ira Hayes“, a govori o Indajincu iz plemena Pima koji je bio jedan od junaka koji su podizali zastavu na Iwo Jimi, a završio je doslovno mrtav pijan u jarku nekoga rezervata. Priču o njemu kasnije je na filmsko platno prenio i Clint Eastwood u filmu Zastave naših očeva. Na „Look Again…“ pjesmu izvodi Kris Kristofferson, koji se na veliku žalost bori sa gubitkom pamćenja i pitanje je koliko će još izleta u studio imati.

Originalni album zatvara pjesma „The Vanisihing Race“, koju na kompilaciji moćno izvodi Rhiannon Giddens. U odnosu na Cashovu ploču, tu su dodane još i dvije instrumentalne reprize, a naslovna pjesma kompilacije, koja nije uključena na Bitter Tears, još je jedna pjesma Petera LaFargea, a izvodi je Bill Miller. „Look Again to the Wind“ dirljiva je posveta Cashu, LaFargeu i Indijancima, koja neće, ne može i ne namjerava imati težinu originalne ploče, ali zbog jasne vizije Joea Henryja i brojnih iznimnih izvedbi slušateljima nudi zanimljiv pogled na jedan odvažan projekt star pedeset godina.

Ocjena: 6/10

(Sony Masterworks, 2014.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X