Lou Reed ‘New York (Deluxe Edition)’ – život u gradu ispod Kipa bigotizma

Jedna od prekretničkih ploča Loua Reeda dolazi u u raskošnom reizdanju, a njezina poruka odjekuje gotovo nepromijenjenom snagom u odnosu na trideset godina prošlih otkako je izvorno objavljena.

Lou Reed “New York (Deluxe Edition)”

Kad je Lou Reed snimio svoj petnasti album i jednu od prekretničkih ploča karijere “New York” 1988. godine imao je želju objaviti ga isti čas nakon snimanja jer je toliko vjerovao u njegovu kvalitetu i snagu političke poruke koju prenosi da je iskreno mislio da bi to izdanje moglo utjecati na ishod tadašnjih izbora. Želja mu se tada nije ispunila, album je izišao u danima iščekivanja inauguracije novoizabranog predsjednika Georgea H. W. Busha, no nekim bljeskom kozmičke pravde u turbulentnoj 2020., sedam godina nakon Reedove smrti, “New York” izlazi u raskošnom reizdanju u vrijeme jedne od najbitnijih izbornih kampanji za budućnost demokracije u Sjedinjenim Državama, a njegova poruka odjekuje gotovo nepromijenjenom snagom u odnosu na godinu izvornog objavljivanja.

Da bi stvar bila zanimljivija, neke od aktera ovogodišnjih izbora (mislim, naravno, na Donalda Trumpa) Reed je prije trideset godina prozvao prezimenom, a spominje i Rudyja Guillianija koji će u budućnosti postati prvo gradonačelnikom grada po kojem je ovaj nazvao ploču, a zatim i jednom od istaknutijih beskičmenjaka i ulizica u Trumpovoj administraciji. I to baš u pjesmi primjereno nazvanoj “Sick of You”.

I na drugim mjestima pjesme s “New Yorka” nažalost zvuče previše suvremeno, što samo dokazuje koliko se malo stvari mijenja u zemlji slobodnih. Pitanje ekologije kojeg se dotiče u “Last Great American Whale” samo je još urgentnije nego onda. Problem neimaštine iz singla “Dirty Blvd.” je nepromijenjen, kao i sudbine veterana iz “Xmas in February”, samo su ratovi novijeg datuma. Ako postoji kakav napredak, onda ga možda treba tražiti u činjenici da danas manje ljudi umire od AIDS-a nego onda, o čemu govori sjetna “Haloween Parade”. Tragedije na osobnoj razini ionako su dio beskonačnog kruga kao što i stoji u naslovu pjesme “Endless Cycle” koja o njima govori, isto kao i tračci nade koje možemo potražiti u faux-jazz broju “Beginning of a New Adventure”.

U 2020. i vremenima socijalnog distanciranja pogotovo proročanski mogu zvučati određeni stihovi iz “There Is No Time” koji govore kako ovo nije vrijeme za rukovanje i tapšanje po leđima, za ignoriranje mržnje ili za parole poput “My Country Right or Wrong”, jer vidite gdje nas je to dovelo, kaže u nastavku. E, pa Lou, nemaš ti pojma gdje nas je tek danas dovelo.  Jednostavno ni autobus pun vjere danas nije dovoljan da pregrmimo stanje u kojem se našao svijet, a pogotovo Reedova zemlja i virusom teško pogođeni grad ispod Kipa slobode kojeg je stari Lou prekrstio u Statue of Bigotry, a koji poručuje: “Give me your tired, your poor, I’ll piss on them”. Otprilike isto kao i administracija današnjeg predsjednika.

“New York” danas dolazi kao album na dvije ploče s izvornim snimkama koje ćete dobiti i na jednom od triju CD-a. Druga dva diska donose sve pjesme s albuma odsvirane uživo na nastupima s koncertne turneje koja ga je pratila, te radne verzije istih pjesama, singl verzije i bisove pjesama koje nisu s “New Yorka” (“Sweet Jane” i “Walk on the Wild Side”) snimljene uživo na spomenutim koncertima. Dodatnog materijala nema puno, jer Reed je volio iskoristiti sve pjesme koje bi snimio, ali je zato tu “The Room”, instrumental koji je snimljen na dvije gitare. Drugu je svirao Mike Rathke koji će svirati i u postavi koja snima album.

Iz te pjesme razvila se kemija cijeloga albuma i nakon nje uslijedit će ideje za svaku sljedeću pjesmu od uvodne “Romeo Had Juliet” do završne do “Dime Store Mystery” na kojoj bubanj svira legendarna Maureen “Moe” Tucker, bivša Reedova suradnica iz The Velvet Underground. Možda će ova suradnja djelovati na Reeda da svoj sljedeći album “Songs For Drella” posvećen Andyju Warholu snimi s drugim ex-velvetovcem Johnom Caleom i tako nastavi niz uspješnih izdanja u kasnijoj fazi karijere u koji se svakako mora ubrojiti i “Magic And Loss” koji će se ukazati u 1991. godini.

Ako vam dvije ploče i tri CD-a nisu dovoljni, ne očajavajte! Tu je i DVD koji donosi videozapis sa koncerta u kanadskom Montrealu na kojemu je odsviran album u cijelosti, snimka cijelog albuma u visokoj rezoluciji, ali i dvadesetpetminutni audiointervju s Reedom iz doba izdavanja. Dodajte tome i knjižicu sa svim tekstovima, rijetkim fotografijama i novim opširnim tekstom novinara Rolling Stonea Davida Frickea, ukoričite to sve u format tvrdouvezene knjige i pred sobom imate jedno od najboljih reizdanja ove godine. Teško da će utjecati na rezultate izbora, ali svakako će poslužiti kao dokaz tvrdnje da je Lou Reed uvijek u sebi nosio nekakav tračak vizionarstva.

Ocjena: 10/10

(Rhino/Warner Records, 2020.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X