Omiljeni sinjski barabe sa stavom sinoć su pokazali da su i veliki zagrebački klubovi postali premaleni za M.O.R.T., a bend je vjerojatno sposoban i samostalno napuniti i Šalatu ili mali Dom sportova kad ovaj napokon otvori svoja vrata iduće godine.
“Bila je veljačka noć, hladna i vedra,” upravo u tom predkarnevalskom razdoblju o kojemu pjevaju u svojoj pjesmi “Krnjeval”, i M.O.R.T. je još jednom došao u Zagreb. I još jednom rasprodao klub u kojemu svira. Nakon što su prije godinu dana na svom najvećem solo koncertu dotad napunili Tvornicu, izbor je ovaj put pao na Boogaloo koji je u međuvremenu postao najaktivnijim klubom u velegradu.
Tim potezom možda su trebali začepiti usta onima koji su se lani žalili na zvuk u Tvornici, a to su uglavnom oni koji su uvijek žale na zvuk u Tvornici. Ipak, to su ujedno vjerojatno i oni koji se redovno žale i na zvuk u Boogaloou, pa im usta tako nisu začepljena. Reći ću samo da u klubu postoje pozicije na kojima je zvuk uvijek dobar, a iskusniji koncertni posjetitelji vjerojatno već znaju gdje ih potražiti.
Kad je M.O.R.T. u gradu, moraš ići. Ne razmišljam tako očito samo ja, već i vjerojatno hiljadu i pol sugrađana koji su sinoć natrpali klub do ruba pucanja. Brojim da sam tako bio na šest njihovih nastupa u Zagrebu otkako je najavljen album “Samo hrabro i bezveze!” (Vintage, Sax, Ljeto u MSU, Tvornica, Zagreb Beer Fest, Boogaloo), a pisao reporte s njih četiri, što naravno dolazi s cijenom, u smislu da su iznenađenja rijetka, a ponestaje mi i sasvim svježih i drugačijih uvida koje bih mogao podijeliti po tom pitanju.
Superlativi su tako već postali floskulama. Najbolji hrvatski rock bend nakon Baretovih Majki? Nedvojbeno, ali sigurno ste to već čuli negdje. Jedini doista veliki punk bend svoje generacije? Svakako, i još k tome s tendencijom rasta. Najneumornija regionalna koncertna mašina? Čini mi se da se samo Mile Kekin sa svojim bendom toliko naputovao unzad dvije godine.
Sve navedeno rezultiralo je time da John, Kikos, Mile i Zvrk svojem prepoznatljivom razbojničkom stavu buntovnika protiv sviju autoriteta sada prilažu i čvrstu glazbenu pozadinu isklesanu u jednakoj mjeri na postulatima bluesa koliko i na eksplozivnosti pankerske energije. “Samo hrabro i bezveze!” izišao je prije dvije godine i na njegovim krilima M.O.R.T. je dosegao nove autorske i izvođačke visine, koncertno je popraćem gotovo do iznemoglosti i vjerojatno je već vrijeme da bend krene rad na njegovom nasljedniku.
Pjesme poput singlova “Svijet se sužava” koji redovno služi kao uvodni broj koncerta ili pak “Ćaća”, pa sad vjerojatno i aktualnog “Van pameti” koji služi kao savršen soundtrack vremena u kojemu je abnormalno novo normalno (još i više nego u doba pandemije kad je pisan), zaslužile su status koji ih uvrštava među vječne klasike s breakthrough ploče “Odjel za žešće” koja je lani proslavila već desetu obljetnicu i iznjedrila i danas omiljene koncertne favorite kao što su “Nikotinska kriza”, “Buka u glavi” i “Nina”.
Vjerujem da sam u prethodnim koncerntim reportima sve to već isticao, kao i trenutke u kojima Sinjani pokazuju da se u njima skrivao i jedan sasvim drugačiji, možda nježniji bend koji bi publiku mogao povlačiti sa sobom u singalong refrene poput onoga o Pokemonima u “Samo se ti smiji” s prvijenca “Vrhunsko dno”, da su samo odlučili ići tim putem umjesto da su postali “Odjel za žešće”. Odabravši put kojim se probija na mišiće, momci su postali omiljeni barabe sa stavom i sada su vjerojatno sposobni samostalno napuniti i Šalatu ili mali Dom sportova kad ovaj napokon otvori svoja vrata iduće godine.
Boogaloo se u svakom slučaju pokazao premalenim, kako kapacitetom, tako i infrastrukturom, budući da se uz rasprodani koncert u glavnoj dvorani održavao i nekakav (netko mi je, čini se rekao, fašnički) program u maloj hali. Red za garderobu protezao se cijelim stubama na kat, redovi za pivo bili su veći i od redova u zahodu gdje bi vam čaša s pićem bila zadržana na ulazu, pa biste je vi valjda trebali prepoznati na izlasku u moru istih takvih čaša oduzetih drugima. No, sve je to bilo zanemarivo u usporedbi s gužvom koja je nastala na izlasku kad je tisuću i pol ljudi istovremeno pohrlilo na jedan jedini izlaz koji je bio otvoren.
Možete reći da je to sve dio koncertne kulture i da se s time moramo pomiriti, ali čini se da bi u slučaju Boogalooa bilo potrebno izdvojiti i neka ulaganja u infrastrukturu ako klub ima namjeru funkcionirati kao poprište nekoliko koncerata tjedno. Jer zbilja je šteta da takve stvari pokvare dojmove odličnih koncerata poput onoga koji je sinoć isporučio M.O.R.T.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
