Nema puno bendova, ne samo na ovdašnjoj sceni već i u svijetu, koji doguraju do petog albuma diskografije, a da to izdanje bude još žešće, brže i glasnije od onih koja su mu prethodila.
Nakon što su krajem prošle godine napravili feštu za pamćenje u Vintage Industrial Baru, najava da će sinjski divljaci M.O.R.T. promociju svog frenetičnog novog albuma “Samo hrabro i bezveze!” održati u manjem i za šutku na kakvu smo od njih navikli realno mnogo neprikladnijem zagrebačkom klubu Sax činila se kao tipičan scenarij koji naš narod ponekad naziva “s konja na magarca”.
Podrumski klub sa svojim uređenjem u stilu diskoteka prošlog stoljeća, sagom i stupovima koji priječe protok publike nije idealan prostor za sastav na čijim je koncertima polijevanje pivom iz plastičnih čaša koje poput projektila nadlijeću publiku već obično od prvih taktova. No, to nije spriječilo M.O.R.T. da još jednom krene iz sve snage i isporuči jednako furiozan dvosatni set kakav smo i očekivali.
Budući da su i prije novog albuma dupkom ispunili veći klub, nikoga nije iznenadilo ni to što je Sax bio natrpan u jednakoj mjeri. Iako je bendu namjera bila da krene u dosta kasnom terminu od 22:30, okupljeni su nestrpljivo počeli stvarati buku koja je dozvala Sinjane na pozornicu čak i ranije od najavljenog termina.
Ako su u nas u Vintageu u koncert uveli aktualnim singlom “Svijet se sužava” čija se gradacija od sporog valjanja do eksplozije energije pokazala kao vrhunski broj za otvaranje setliste, u subotu nisu ostavili nimalo prostora za takve finese. “Mali glas”, niti dvominutna bomba koja otvara ploču odjeknula je još brže i žešće s pozornice i tako nam najavila da nećemo imati puno prostora za hvatanje daha sve dok svi zajedno ne popadamo s nogu. Neki i doslovno.
Nema puno bendova, ne samo na ovdašnjoj sceni već i u svijetu (što se sužava) koji doguraju do petog albuma diskografije, a da to izdanje bude još žešće, brže i glasnije od onih koja su mu prethodila. M.O.R.T. je, čini se, postigao upravo to i njihov koncert u Saxu djelovao je kao da ima zadatak poslužiti kao dokaz te činjenice, jer u nove stvari se dodavala dodatna energija zbog koje smo se pokatkad mogli zabrinuti za šanse Saxa da je izdrži.
To ne znači da se štedjelo na izvedbama starijeg materijala poput “Nikotinske krize” s početka nastupa, hit singlova poput “Na cesti” i “Nina”, ili pak favorita okorjelih fanova kao što je “Mali Isus” s prvijenca “Vrhunsko dno”, no najveće zvučne bombe došle su upravo u obliku novih potencijalnih koncertnih uspješnica kao što su “Ćaća” i “Pivac”. Rijetki trenuci predaha došli su još jednom u pipsoidnom singalongu “Samo se ti smiji”, ali takvih momenata bilo je zanemarivo malo.
Naravno da je fešta završila onako kako pravila pankerske struke to nalažu svojim internim propisima, pa se dio publike popeo s bendom na pozornicu dok je ispred nje vladao pravi kaos i nitko tko se našao u prvim redovima nije mogao imati drugačiji dojam od onoga da se skupa sa svijetom i klub sužava i sublimira kao što je i bend na pozornici sažeo i sublimirao sav svoj bijes i frustracije, ludilo i razočaranje koje se kroz pandemijske godine nakupilo i pretočio ih u britke i pulsirajuće rifove ploče koja je kratka, ali velika i koja je uživo prezentirana kao novi manifest razbojničke bande koja se s pravom davno predstavila kao “odjel za žešće”.
(I disclaimer za kraj. Report kasni jedan dan, što zbog nužnog oporavka nakon dana i večeri provedenog s M.O.R.T.-om, a što zbog nade da ćemo pribaviti kakve profesionalne fotografije s giga, budući da je naš portal – hrabro i bezveze – imao troje novinara na gigu, a ni jednog fotografa. Budući da se naše nade nisu pretvorile u realnost, kao ilustraciju prilažemo uratke koje je kolegica Dijana mobitelom pokušala uslikati usred šutke.)