Marisol i njihov mango pop, ako svojoj glazbi na idućim izdanjima ne nadjenu neko novo ime, polako se pretvaraju u jedne od najinteresantnijih predstavnika hrvatskog popa.
Usprkos vrlo dobrom koncertu Dimitrija Dimitrijevića, kao i nadolazećim svirkama Lovely Quinces i Seine, sasvim je moguće da će pobjedu u imaginarnom natjecanju za najbolji nastup ovogodišnjeg krčkog Tramonta odnijeti Marisol. Grupu Josipe Granić i Erola Zejnilovića u srijedu sam gledao treći put i, premda po pitanju set-liste promjena gotovo da i nije bilo, ostavili su mi daleko bolji dojam nego u dvorištu Akademije likovnih umjetnosti ili u Jabuci na rođendanu ovog portala. Razlog je prvenstveno iskustvo, odnosno nešto veći broj utakmica u nogama zbog kojih im pjesme danas zvuče bitno kompaktnije i sigurnije, uz taman dovoljno odmaka od studijskih originala. Nije, međutim, isključeno ni da je važnu ulogu odigrala sama lokacija, odnosno činjenica da Trg glagoljaša predstavlja upravo idealnu kulisu njihovim ljetom okupanim melodijama.
Repertoar se ponovno i očekivano bazirao na prošlogodišnjem im prvijencu “Žene mape” plus dvije novije pjesme i jednako toliko relativno opskurnih covera iz ranih osamdesetih, “Mirno idem krivim putem” sarajevskog benda Rezonansa i “Sama” Pečarovog VIA Talasa. Od noviteta su odsvirali sjajan aktualni singl “Mars” u kojem sam, možda i pogrešno, čuo eho ranih radova Slađane Milošević, te osobno mi poprilično nezanimljive “Kokose” koji su me u ALU podsjetili na Jonathana Richmana, a ovom prilikom na Stampedo.
Vrhunci koncerta i u srijedu su mi bili senzualna i elektronskim momentima Boe bliska “Sidro”, naslovna skladba “Žene mape” i “Dijete” koju su malo ‘počudnili’ i dodali joj neku mini međuigru Erolove gitare i Josipinog syntha. Postavu inače zaokružuju Marino Vinja, najčešće na basu, i bubnjar Jerko Jurin koji me, kao i lani kada je na istom mjestu svirao s jazzerima iz Trokuta, ponovno oduševio. Ne poznajem ga osobno i ne mogu znati kako se osjeća na pozornici, no činilo mi se da s nevjerojatnom lakoćom, skoro pa onako usput izvodi ne baš jednostavne i izrazito fluidne ritmove kojima ostatak benda vodi od Azurne obale šezdesetih i sedamdesetih preko Brazila pa sve do electro popa, kako onog starog 35-40 godina tako i modernijih čitanja istog kakvo na našoj sceni rade Sara Renar ili Neon Wife. Prvo ime čitave priče ipak je bila Josipa, ne samo zbog svog moćnog vokala, već i zato što je cijeli koncert odradila s longetom na nozi.
Marisol i njihov mango pop, ako svojoj glazbi na idućim izdanjima ne nadjenu neko novo ime, polako se pretvaraju u jedne od najinteresantnijih predstavnika hrvatskog popa, ali i, što je barem podjednako važno, sve bolji koncertni sastav.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
