Iako je u zadnje vrijeme u Hrvatskoj zavladala totalna inflacija kulinarskih emisija, Masterchef nije tek još jedna od njih.
Mediji nas sistematski, već skoro cijelo desetljeće, truju tezom da je format reality showa ono što ljude zanima više od ičega. Zadiranje u privatnost navodno je ugrađena u suštinu ljudskog bića do te mjere da ćemo momentalno ostaviti sve što radimo ne bismo li barem na trenutak uživali u javnom blamiranju osoba koje su, bez imalo srama i zadrške, spremne podastrijeti nam svoju egzibicionističku narav i učiniti nas time boljim i nadmoćnijim osobama što se zgražaju nad svim besramnim stvarima koje je netko spreman učiniti za svojih petnaest warholovskih minuta.
A pokazalo se da su ljudi zbilja spremni na svašta; gotovo da više i nema toga što se nije desilo pod budnim okom kamere, od zamjene živih žena u popularnom RTL-ovom showu Vrijeđam ženu (pardon, Mijenjam ženu) do testiranja stupnja gadljivosti i natjecatelja i publike pri žderanju raznih organskih tvari, poput kravljih očiju, ili čak živih životinja u realityju nazvanom Fear Factor. Ovo posljednje pak uznemirava gotovo više od koncepta zamjene živih žena, jer su ove kao misleće osobe pa mogu, u nekom paralelnom svemiru, doduše, ali ipak, odbiti sudjelovanje u bedastoći ako to žele, dok puževi, crvi, gusjenice, gliste, žohari i ostali pripadnici nižih oblika života to ne mogu, zbog čega i jesu niži oblik, jasno. Pored svega ovog navedenog, seks u Big Brother kući pred milijunskim auditorijem gotovo da djeluje konzervativno, a biranje raznih pjevačkih i inih talenata pomalo i dosadnjikavo.
Nije tajna da je televizija najmoćniji medij, takav koji je sposoban predstaviti različite tipove situacija koje, iako frizirane i unaprijed skriptirane, postaju stvarne kao stvarnost sama, odnosno, kako je to nazvao Baudrillard, hiperrealne. To bi otprilike značilo da se čak i stvarni događaji u nekom reality showu samo na prvi pogled čine autentičnima, a zapravo su konstruirani i tek je njihov djelić zbiljski nekontroliran, što bi zapravo trebalo biti osnovno obilježje proizvoda koji ima predznak realityja. Već spomenuta teza da je upravo ta “stvarnost” ono što publika traži, nakon desetljeća dugog iskustva svakog iole obrazovanijeg recipijenta, pada u vodu jer, em je dakle svima jasno da situacije u koje su gurnuti egzibicionisti nisu realne, em je potpuno razvidno da je reality format najjeftiniji način na koji će korporacija oploditi kapital. Da je tome tako, može se zaključiti već i ako samo bacite letimičan pogled na konačan proizvod – svaki reality show unatoč šarenilu i hinjenom luksuzu izgleda jeftino i prilično jadno, do te mjere da čak ni boje ne mogu prikriti kartonsku scenografiju i edvudovštinu kao takvu.
Sve su to bila opća mjesta sve do trenutka kada je Nova TV otkupila licencu za kuharski reality Masterchef i dokazala da je itekako moguće producirati raskošni reality show koji ne zaglupljuje i čiji sudionici nisu poluretardirani trogloditi čija je jedina životna ambicija pojaviti se na televiziji. Pa iako je u zadnje vrijeme u Hrvatskoj zavladala totalna inflacija kulinarskih emisija, Masterchef nije tek još jedna od njih. Štoviše, jedan je od rijetkih proizvoda u kojima privatni život kandidata nije važniji od onoga zbog čega su se u takvu emisiju prijavili; dapače, gotovo da nikoga, pa ni medije, i ne zanima čime se bave i kako žive kandidati u svojim privatnim životima. Jedino što dolazi do izražaja jest sam kulinarski talent i znanje kandidata/amatera koji u vrhunski opremljenom studiju, svatko u svojoj kuhinji, iz dana u dan pred kompetentnim žirijem pokušavaju opravdati svoje kulinarske sposobnosti i kreativnošću nadmašiti i svoje kolege i sebe same.
Zadaci koje pred kandidate stavlja strogi žiri (u sastavu Radovan Marčić, kazališni redatelj i gastro-kritičar, te vrhunski chefovi Tomislav Gretić i Mate Janković) često su toliko zahtjevni da ih vjerojatno nije sposoban odraditi ni mnogi profesionalni kuhar koji ima licencu baviti se ugostiteljstvom, a razina umješnosti, maštovitosti i kreativnosti odabranih kandidata takva je da bi se ovu emisiju komotno moglo svrstati u obrazovni program, što će vjerojatno zazvučati preuzetno svima onima koji se hrane fast foodom ili smatraju da je hranjenje tek nešto što moraju svakodnevno odraditi ne bi li preživjeli. Nagrada za pobjednika ove gastronomske avanture i više je nego poželjna; pobjednik će, osim 200 tisuća kuna, dobiti i izdavanje vlastite kuharice, a time i priliku da se od amatera prometne u profesionalnog kuhara, koji bi (unatoč zakonima RH) mogao dobiti i priliku da promijeni profesiju te zaigra u nekoj od restoranskih kuhinja.
Voditeljica pak, Jasna Nanut, svoj posao moderiranja obavlja vrlo nenametljivo i gotovo da uopće ne smeta njezina prisutnost, koja se u početku činila gotovo izlišnom u ovakvom tipu emisije. Prilično vješto uspijeva reagirati u raznim nepredviđenim situacijama, na što smo navikli tek od Barbare Kolar ili Danijele Trbović, pa se nadamo da će nakon Masterchefa biti pametnija i više neće upadati u ekscese poput Trenutka istine.
Sve u svemu, iako je u pitanju licencirani proizvod, Masterchef je reality show koji je po svemu napravio odmak od realityja kojima smo navikli da nas se šopa i, trenutno bez konkurencije, najbolji projekt Nove TV.
Što je, priznat ćete, zapravo jedna žalosna činjenica.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
