Migos kao prvenstveno rap trojac pumpao je treći nastavak ‘Culture’ LP serije još od 2017. S jedne strane, ‘Culture III’ čini baš ono što bi i trebao – jednako je pun ničega, prazan je kao i prethodna dva kulturna izdanka. S druge, one malo trezvenije, iako je pun fillera otisnutih u besmislenim trakama, oni sami po sebi sadrže zanimljive progresije koje bi, sigurno, više došle do izražaja kada se ne bi stavljale u direktnu svezu sa danom trilogijom.
Trenutno stanje aktualnog hip-hopa zasluga je isključivo Migosa. Kanye West i Kendrick Lamar spominju se često, iako se određene zvučne karakteristike prvi put bile viđene na ranijoj diskografiji Migosa, revolucionarnog trojca koji je kroz godine prolazio razne metamorfoze. Istini u čašu se uvijek mogu natočiti „Section.80“, „DAMN.“ ili „808s & Heartbreak“ kao bitni u jakoj promjeni igre, a kad se u kontekst stavi i gotovo cijela diskografija grupe Three Six Mafia, kao predstavnike Memphis hardcore vala – shvati se koliko je teren na koji je Migos došao, i kasnije pretumbao apsolutno sve, uistinu bio od više slojeva i raznolik u sadržaju.
Flow koji je pun triola, oslanja se na suhi delivery i vadi se snagom, što je na mnogo načina ubilo lažnu uličnu „profinjenost“ kojom se nekoć kitio boom bap – najveća je „varka“ popularne glazbe ovog stoljeća. Filozofija „malo posla – više dobitka“ nije samo stvar tehničke izvedbe, niti je to jedino što je Migos uspio „prodati“ novom valu repera u vremenu tranzicije između mrvu agresivnijeg boom bapa i onoga što danas definiramo kao trap: ugurao je, povrh tankog flowa, jeftinu repeticiju koje se malo aktera te apstraktne „scene“ (nema scene na ljestvicama, naravno) uspio otarasiti.
Trilogija „Culture“ pokazuje sve granično grozne i tragikomične, kvalitetom siromašne elemente hip-hopa. Zanemarujući flow i lirično ponavljanje, u uši upada jalova produkcija, kao i aranžmani. Nakon dva izdanja koja su se vadila na „Migos je, jebi ga, Migos“ mantru, razumljivo je bilo očekivati nekakav odmak od svega, da se barem trilogija završi kako treba. Međutim, to se nije desilo, niti je evidentno u bilo kojem obliku.
Razočarali su kao grupa. Kemije između Offseta, Takeoffa i Quava na ovom albumu naprosto nema. Opet, kao ni na prva dva izdanja. Jedina sitna naznaka blage iskre života – koja je opet slaba, minimalna, jedva postojeća – vidljiva je na „Modern Day“, koja demonstrira kako je „Culture III“ mogao zvučati u cijelosti. Uzorak je postojan, ali njegova formula jake produkcije i pozorno tempirane izvedbe nije se slijedio i time treći po redu produžetak Migosove „kulture“ ne zadovoljava standarde koji su se postigli na „Yung Rich Nation“ ili pak „Rich Nigga Timeline“, gdje je bazični koncept i glavna postavka bila daleko smislenija.
Kako se ipak radi o pionirima neke vrste nemoguće je ostati imun na element očekivanja, željnog i svekolikog iščekivanja – tko zna – možda se u bliskoj ili daljoj budućnosti dogodi nekakav iznenadni preokret, pa „Culture“ jednostavno zaboravimo i idemo dalje, hrabro.
Ocjena: 5/10
(Capitol Records / Motown / Quality Control Music, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
