Iako dosta stroge mjere predostrožnosti vrlo lako mogu ubiti doživljaj rock koncerta, Morvern je zajedno s bendom pred do kraja popunjenom Kino Šiškom uspio održati solidnu svirku. U sjedećoj varijanti, bez naglih pokreta.
Koncerti koji su se odvijali protekla dva tjedna u sklopu pop-up festivala Žmoht odlučili su kolektivno istrijebiti sablasnu slovensku zimu. Ljudi već polako žude za proljećem, ili makar post-jesenskim slavljem; žude za nazadovanjem koje u zadnje vrijeme izgleda abnormalno privlačno. Dok smo čekali na egzistencijalnu kuglu da se otkotrlja do iduće postaje pandemijskog ludila, baterije su se mogle napuniti u Kinu Šiška – na zadnjoj večeri dotičnog festivala gdje je Morvern predstavio svoju svježe objavljenu ploču “Captain Trips”.
Iza pseudonima Morvern krije se Jan Cizej, donedavno u zajedničkoj svijesti kao pogon skupine HAY. Pozamašan niz Bandcamp izdanja koja su prethodila ovom sada aktualnom albumu pozicionirao je i autora i projekt kao nešto nepredvidivo i kreativno, a ta živa, koncertna dimenzija pokazala je da Morvern gaji i sklonost prema katarzi. Opet, obzirom na vrijeme – takvo kakvo je, i najmanja težnja ka pozitivnom kolektivitetu dočekati će se s osmjehom na licu, a u Šiški se upravo to i dočaralo, bez obzira na stolice.
Prvo, bend naprosto briljira. Sasma pristojna, prizemljena ping-pong dinamika, gdje vođe i ima i nema – titularna persona to uvijek jest, često s ogromnim natpisom posred kreativne ruke, ali vidi se da su krakovi benda duboko zakopani u cijeli živahni imaginarij. Dobra svirka u ovom slučaju znači dobru podlogu kako za Cizeja, tako za same aranžmane. Oni su, naime, i tako raskošni – bez ikakvih pretenzija – ali ima nešto u slušanju novog materijala uživo što im daje dodatnu dozu spontanosti.
Domaći je teren čini se dobro primio nove numere, čak i u postavci prostora u kojoj nema plesa, gurkanja i laganog gužvanja, iako je previše trenutaka kada pjesme zovu na upravo to. S jedne strane osjetila se katarza, jer koncert, jer dobar bend, jer energija, a s druge se osjetila zajednička borba protiv sve jače želje za ustajanjem.
S čisto subjektivne, isuviše apstraktne, “kreativne” strane, Morvern čvrsto korača putevima jednog glasnog, višeslojnog “iskustva” s općenitim rock atributom u podnaslovu. U maneštri ništa ne fali, dobro se svira i dobro se čuje – dovoljno pitko, a dovoljno eksperimentalno da te u ključnim trenucima izvadi iz vlastitih cipela. Kada popusti kratkotrajan trenutak šoka, fasadu toplih boja drži izražena energija. U borbi protiv opake zime, takve boje trpamo u torbe.