Povodom promocije svog posljednjeg LP-ja ‘Gospel Machine’, u zagrebačkom Attacku u četvrtak 24. veljače koprivničko-gorički noise-art-rock sastav Moskau okupio je najljepše glasove scene i formirao mješoviti zbor u sastavu Sare Renar, TeneRak (ex Vlasta Popić), Zvonke Obajdin (Svemir), Romane Pavliša (Gelato Sisters), Ane Lovrenčić (Mixed Up Mary), Katarine Čondrić (Demoler, Demoler), Buge Klare Blanuše (Montažstroj), Brane Norca (Nebo Roza) i Vedrana Živkovića (Nemeček).
Uslijed nestašne zimske kiše, klub nije bio spreman za koncert najavljen za 22 sata. No,već pola sata poslije, na publiku se srušio tmasto-sporikavi elektro akustični kvartet s dva frontmena i basistom, plus Gundyjem na kongama. Otimanjem za mikrofon dvoglave zmajčine Grobenski-Laić, publika je izazvana prisustvom porodu nove domaće scenske atrakcije. Sutrašnjim klasikom „Grinning in your Face“, koji je sjeo poput antiteze u ovo (naše?) džamahirijsko stanje uma, momci su ozbiljno zagrabili u južnjačku čorbu.
Redajući jednu po jednu autorsku pjesmu prošaranu eklektičkim opijelom opusima Toma Waitsa, Sona Housea i Bad Seedsa prvi su dio koncerta zatvorili novim aranžmanom „Seasons in the Sun“, četvrtog stupa svoje„nemirovinske“ reforme.
Drugi dio, više gospel-usmjerenja, započeo je s „Go To Sleep Little Baby“ u rudimentarnom aranžmanu Buge Klare Blanuše i Gundyja na daskofonu, a izlazak osmeročlanog zbora na pozornicu nastala je i tenzija između suprotnosti publike kao sila mraka i rajskih vila koje su, naime, resile pozornicu maltene do zadnjeg refrena… Tu bi ga samo posolile, čemu je doprinijeo i poslovični attackovski zvuk, to je taj southern beton jive.
Kao da su djevojke dočekale klimaks tek da bi dodale začin, umjesto da stvar prokrčkaju otpočetka i/ili materiji udahnu život od samog početka. Radi čega je priča više sličila dramaturski neprovedenoj ideji, čemu je navodno kumovalo i odustajanje pravog gospel-zbora svega par dana uoči koncerta. Gomila dobre energije, uz baratanje najrazličitijim divljinama i brzinama koje možemo očekivati od ovog već posve prepoznatljivog benda, polučila je dobrim odazivom publike, prepoznavš i magiju s pozornice koja se magličasto ovila oko nje. A da se nakon ponoći nijedan taksi nije pretvorio u bundevu.
(AKC Attack, 24. 02. 2016.)
Zahvaljujemo se Ognjenu Bašiću i portalu Terapija.net i Tini Antolić na ustupljenim fotografijama.