Ravnododna ima svog čovjeka u autu pored Sare Renar, Dimitrija Simovića i Vedrana Peternela. Pratimo ih na turneji po Srbiji, Rumunjskoj, Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji.
Nema naslov neke dublje veze s tekstom, jedino s bajkerskom birtijom izvan grada u koju nas je uputila Aleksandra, organizatorica kragujevačkog koncerta. Negdje u opštini Knić, znate ono kad na izlazu iz Kragujevca skrenete desno prema Mrčajevcima. Točno na razmeđi puteva za Kragujevac, Čačak i Kraljevo. E, tamo.
– Di ono idemo sad?
– U nešto što se zove ‘Ko to tamo peva’, Aleksandra nam tamo kuha kupus.
– Misliš, ko to tamo šuti i peva.
– Ćuti i peva!
I eto naslova. Kombinacija Šijanovog filma i Sarinog aktualnog albuma može biti urnebesno smiješna samo nekome tko je toga jutra krenuo iz Skoplja, a iza sebe ima već skoro četiri tisuće kilometara ceste, zapeo je na granici sa Srbijom i sad se gladan i umoran u sumrak vozi lokalnom cestom izvan Kragujevca i traži obećani kazan s kiselim kupusom i suhim mesom. Četvero nas je takvih trenutačno.
Dolazak u tematski bar Ko to tamo peva, osim svih mogućih memorabilija vezanih uz film, na parkingu ima i vjernu repliku autobusa Krstić i sin pored kojeg se pekla rakija, bilo je i nešto bodljikave žice, nekoliko tek okoćenih mačića, veliki logo grupe Smak, ponosa Kragujevca, te stari džuboks sa Smakovim singlicama. Upečatljivo i bizarno, baš poput koncerta dan ranije u klubu Stanica 26 u Skoplju. Visoka pozornica, festival na kojem su osim Sare nastupila dva benda s gotovo identičnim članstvom, zvuk koji tijekom nastupa nije ni blizu zvučao kao na tonskoj probi, prilično ozbiljni dečki u osiguranju i jedan jako dobar viski. I puno dragih ljudi u publici, poput Dine Jashari, nekih razdraganih poludalmatinaca i naše domaćice Violete, koja je kasnije za DJ-pultom program dovela do zore.
Dimitrije, da podsjetimo, tijekom čitave turneje radi na svom diplomskom, na stalnoj je vezi s mentoricom i referadom, unosi ispravke i prepravke, lektorira, mijenja i uljepšava. U Skoplju je, budući da se dan obrane opasno približavao, radio na laptopu u apartmanu skoro do jedanaest navečer. Na bini je morao biti u ponoć. Zbog diplomskog je propustio i neke kvalitetne izlaske, poput onoga u Bukureštu u „najboljem klubu u Europi“.
– Budi fino tu, radi što moraš, nemoj biti gladan i ne gledaj televiziju – vjerojatno je u više navrata dobio poriv da nam svakom opali po šljagu. Zbog njegovih školskih obaveza, ali najviše zbog udarnog tempa turneje i iscrpljujućih vožnji, postignut je dogovor da se ne pretjeruje ni u čemu. Pogotovo u kombiniranju rakije i piva, što se naravno bendu nudilo stalno i svugdje. Koliko uspiješ iskombinirati u roku sat, dva nakon koncerta, to ti je to. Taj je dogovor bio na najvećoj kušnji u Kragujevcu, zadnjem nastupu na turneji, kad nas je Aleksandra, zvana Aleks, nakon trijumfalnog koncerta nagovarala na odlazak u Geto, „kultnu kragujevačku instituciju“, s radnim vremenom od ponoć do sedam.
SKC u Kragujevcu bio je posebna priča. Tu se dogodilo ono što se rijetko događa i u Hrvatskoj, publika je zborno otpjevala „Jesen“. Sara je na drugom bisu izvela a capella verziju i pustila ljude (Aleks kaže da se u SKC-u na koncertima rijetko skupi toliko publike) da pjevaju. Ona zašutjela, a oni pjevali. Ćutala, pevali. Dobro je, ipak sam opravdao naslov.
– Pratim ja vas odavno, al’ ko sam ja da vam sudim – s tom nedokučivom rečenicom ispratio nas je nepoznati tip na izlazu iz SKC-a, u kojem se na kraju dogodila i uspješna aukcija za zadnju preostalu Sarinu ploču „Gdje povlačiš crtu?“. Prodana je za 18 eura.
U autu na povratku za Zagreb očekivana rekapitulacija događaja. Sara, Dimitrije i Vedran u jednadžbu su stavili organizaciju, publiku, hranu, smještaj, opći dojam i faktor x te zaključili da je po tim kriterijima najbolje gostovanje bilo u Temišvaru. S napomenom da su Beograd i Kragujevac izvan konkurencije jer je „previše emocija tu bilo“.
Turneju koju smo još tamo prvog dana, 27. rujna, nazvali „Totalizator Tour“, Sara je dogovarala godinu dana i bilo bi fer reći da se bez sredstava Ministarstva kulture i Ureda za izvoz glazbe „We Move Music Croatia“ ona vjerojatno ne bi ni dogodila. Sviralo se u Plovdivu, Velikom Trnovu, Bukureštu, Cluju, Temišvaru, Beogradu, Sofiji, Skoplju i Kragujevcu. Devet koncerata u trineast dana. Turneja je službeno završena tamo gdje je i počela, u ćevabdžinici Pink Panter u Kragujevcu, u kojoj smo ovaj put izbjegli plastični hamburger i uzeli Karađorđevu šniclu. Nije ni to bila baš najbolja ideja.
I, onda, Sara Renar, zašto je ovo vrijedilo?
– Formalan odgovor bi bio da se širi publika i predstavlja suvremena urbana hrvatska kultura u inozemstvu naravno. Ali pravi, najvažniji razlozi su posve iracionalni. Zbog osjećaja kako neka potpuno nova i nepoznata publika koja ni ne zna tvoj jezik pleše uz tvoje pjesme, zbog svih naših baljezganja i zajebancija nakon kilometara provedenih u autu, zbog kola na afterpartiju u predvorju hotela Moskva u Sofiji, zbog neplaniranog uleta na fenomenalan jazz koncert u Bukureštu, zbog plakanja od silnih emocija nakon koncerta u Beogradu, zbog toga što da nismo išli svirati u Veliko Trnovo ne bih nikad doživjela da nam Elvis pleše na koncertu, zbog sjedanja u ‘Krstić i sin’ autobusu pred posljednji koncert u Kragujevcu, zbog sulude aukcije zadnje ploče, zbog dragih ljudi koji su i sami potegli neke kilometre da bi nas došli slušati… I moram reći da sam jako zahvalna svim partnerima u projektu i ponosna na nas kao bend kako smo ovu turneju odradili!
P.S.
Dimitrije je nekoliko sati nakon povratka s turneje obranio diplomski rad na master studiju Fonetike i Lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Kraj
Prijašnji nastavak:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
