Unatoč krizi i recesiji u 2014. je bilo puno kvalitetnih nastupa uz opasku da su gotovo nestali koncerti na velikoj skali posjećenosti čime su klupski prostori postali glavni pokretači koncertne scene. Zagrepčani su primjerice već i zaboravili da na Laništu imaju Arenu tako da kad je riječ o dvoranskim nastupima stvari su se vratile desetak godina unatrag, opet je Dom sportova postao mjerilo. Donosimo vam listu dvadeset najboljih nastupa u protekloj godini koji su kao i na našim dosadašnjim listama najboljih nastupa slučajno poredani i međusobno nemaju zadanu rang listu.
The Adicts – 8. 4., Tvornica kulture
The Adicts su izišli na pozornicu predvođeni Monkeyem u najblještavijem zamislivom trorednom odijelu, koji je uz taktove „Joker in the Pack“ zasipao publiku kartama i vodvilj je započeo. I doista, ovaj put bio je sličnije našminkan Jokeru iz “Batmana” nego Alexu DeLargeu iz “A Clockwork Orange”, junaku sljedeće pjesme „Smart Alex“, po čijem je imidžu bend naširoko poznat. A karte su bile tek prve u beskonačnom nizu predmeta koji su poletjeli s bine među pankere svih generacija (starosti između 16 i 66), koji su se instantno prepustili pogu, crowdsurfingu i polijevanju pivom. Konfeti su letjeli iz svih zamislivih kontrapcija, uključujući i kišobrane, kiša šarenih traka letjela je Tvornicom, a uslijedili su i baloni, lopte za plažu, plišani majmuni, bezbrojni odjevni predmeti, bubnjarske palice, šeširi… (Laić)
Chui – 11. 1., Baccchus Jazz Bar, Zagreb
Njihovo neopterećeno, lakoruko, slobodno, bešavno, posve organsko, skladno i prirodno sljubljivanje jazza, rocka, funka, acida, bass’n’druma, chill outa, psihodelije, ambijentale, prog rocka, afro beata, etna, new agea i čega sve ne u pitku, ali nipošto estradno lahkonotnu smjesu, u koncertnom izdanju postaje silno moćno, dobiva puno veću težinu i usisnu snagu kojom zaokuplja posvemašnju pažnju i uvlači u čarobni svijet glazbe koji tu, pred nama, toga trena grade i oblikuju regularni Chuijevci, bubnjar Đuro Dobranić i klavijaturist Toni Starešinić uz ravnopravno sudjelovanje stalnog gosta Vojkana Jocića koji svoj saksofonski doprinos uvelike ojačava elektronskim efektima, baš kao što i Starešinić barata malim milijunom klavijaturno-elektroničkih zvukova. (Heidl)
Demented Are Go i Clockwork Psycho – 17. 3., Tvornica kulture, Zagreb
Rodonačelnici psychobilly/horrorbilly pravca iz Cardiffa probili su se kroz publiku sa svojim “quiff” frizurama, krvavim ožiljcima, pirsanim bradavicama i latex hlačama i raspametili publiku. Otvorili su sa “Love Sleeps”, a uslijedile su pjesme iz različitih faza tridesetogodišnje karijere, od prvijenca “In Sickness & in Health” (“Pervy in the Park”, “Holy Hack Jack”, “Rubber Buccaneer”), preko “Hellucifernation” s kraja devedesetih (“Daddy’s Makin’ Monsters”, “Reptile Queen”, te psihotična izvedba hita Wande Jackson “Funnel of Love”), do posljednjeg albuma “Welcome Back to Insanity Hall” iz 2012. godine (“Bodies in the Basement”, “Insanity Hall”, “Heads on Poles”, “Epileptic Fit”). (Laić)
Sebadoh – 22. 10., Tvornica kulture, Zagreb
Američki indie rock trio Sebadoh je u devedeset minuta odsvirao dva različita koncerta, prvo jedan s Lou Barlowom kao frontmanom i gitaristom, kojeg je otvorio s “Magnet’s Coil”, jednom od meni osobno najdražih pjesama, od koje sam momentalno zaproustala i sjetila se koliko mi je puta korespondirala sa životom i kako sam ju opsesivno slušala prilikom jednog osobito bolnog prekida prije nekih… hm, 17 godina. (:sigh:) Nastavili su u tom tonu sve dok se u jednom trenutku Lou nije zamijenio s basistom Jasonom Loewensteinom i na gitari i na vokalu, koji je svoj set odsvirao pomalo sonikjutasto, a toliko dobro da me kao Louovog fana doveo u konflikt, i bilo mi je pomalo žao Barlowa i činjenice da je u svakom svom bendu nekako… drugi. (Svilar)
Seven That Spells – 19. 12., Tvornica kulture
Seven That Spells su po vokaciji prije apstraktni slikari koji su štafelaj zamijenili instrumentima, forma pjesmi je raspršena, tj. jesu to pjesme, ali zbog nebrojenog mantričkog ponavljanja ljudski mozak ih prestane na taj način prihvaćati. Kao da Potočnjak i društvo na pozornici svojom repetitivnošću namjerno izbrišu kod slušatelja svako očekivanje pjesme da bi onda iz tog zvučnog kaosa počeli obrise dobivati neki drugačili elementi. A u tome što rade su u potpunosti ‘unutra’ i nije bilo ni trunke kolebanja. Kao da su u dva sata zvukom zidali egipasku piramidu i nije se odstupilo od ničega na tom putu. Nije bilo momenata u kojima je ‘slučajno’ bend bio ponešen reakcijom publike. Publika je mogla ili uživati u onome što se pred njom događalo ili otići. A događao se psihodelični lom; baražna vatra rock dinosaura pomiješana s Jeremyjevim vokalizama islamskog hodže u transu – sudar svijetova, kao da su svi zvukovi planete stopljeni u jednu repetitivnu kakofoniju centrifugiranu na neki novi nivo i koja funkcionira po nekim svojim nedokučivim pravilima igre. (Stajčić)
Saznajte više:
Najbolji domaći i regionalni albumi 2014. godine
Najbolji strani albumi 2014. godine
11 najboljih izdanja 2014. improvizirane, avangardne i eksperimentalne glazbe
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
