I posljednja u nizi ‘inventurnih’ lista koje sumiraju najbolje iz protekle godine jest lista najboljih koncerata. Novinari ovog portala u prošloj godini su pohodili 193 koncertna događanja, računajući tu i ona festivalska, a koliko je to pojedinačnih nastupa… hm, brojanje bi trajalo malo duže. Od te siline nastupa izdvojili smo dvadeset nama najboljih i najupečatljivijih, naravno onih koji su se odigrali u našoj zemlji. Kao i do sada, lista najboljih koncerata nema zadan redoslijed od odličnih prema najboljima, ovo je jednostavno niz od dvadeset na kojima je trebalo biti.
Al Di Meola – 21. 05. 2015., KD Vatroslav Lisinski, Zagreb
Usred kokošinjca u koji se pretvorila koncertna poonuda koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, a koja na negodovanje purista uključuje nastupe estradnih ispraznica od Borisa Novkovića do Nivez Celzijus, našao se termin i za jednog velikana jazz fusion glazbe, Ala Di Meolu koji je dao svoj hommage glazbi Beatlesa. Al Di Meola u pratnji dvojice izvrsnih glazbenika punoj je dvorani Lisinskog uljepšao večer u kišni četvrtak ovoga puta fuzijom jazza, klasike i popa. Ponekad je potreban takav vizionar da nam otkrije svu genijalnost koja leži u pjesmama Beatlesa, koja je skrivena od pogleda, ali zbog koje su te pjesme toliko voljene i samim time postale bezvremenske. (Laić)
Sleepyheads i Mark Mrakovčić – 01. 10. 2015., Tvornica kulture, Zagreb
Sleepyheads su u jednosatnoj veselici promovirali svoj odličan debitantski album “The Swirling Thoughts of…” Mali je pogon Tvornice u tom trenutku bio već dupkom ispunjen fanovima i znatiželjnicima koji su došli provjeriti kako ova vinkovačko-vukovarska četvorka zvuči uživo. A zvuče fantastično, usvirani su, sinergični i moćni jednako kao na studijskoj snimci. Mark Mrakovčić, znan kao producent mnogih uspješnih recentnih bendova i kantautora nezavisne scene (Mašinko, ESC Life, Nina Romić, Irena Žilić i dr.), u Tvornici pokazao u jednom potpuno drugačijem svjetlu. Tročlani bend, sastavljen od Marka na gitari i vokalu, klavijaturista Iveka i bubnjara, inače Markovog brata, sinoć je u žestokoj polusatnoj izvedbi publici pružio nevjerovatnu poslasticu eklektičnog i električnog sadržaja. Toliko energične zaigranosti, ludosti i hrabrosti primijetila sam dosad samo kod ranog Becka i of Montreala, a na domaćoj sceni do jučerašnjeg nastupa Markovog benda još nikad dosad, bez pretjerivanja. (Svilar)
Vlasta Popić – 14. 05. 2015., Vintage Industrial Bar, Zagreb
u Vintageu je te večeri sve bilo na mjestu. „Tržište“ je proradilo, nije bilo dvojbe da se negativno može odgovoriti na pitanje „Ako nisam dobra“, Vlasta je bila odlično raspoložena, eksplozivna i ubitačno precizna, „Očnjaci“ su trgali meso i koncert je doslovce proletio. Toliko nestvarno da je na kraju čudno zvučalo pitanje pjevača i gitarista Ivana Ščapeca „Koliko nam je još vremena ostalo?“ Bis je bio neminovan i on je bio rezerviran za finalnu vratolomiju, nakon koje se samo može kleknuti i duboko nakloniti Vlasti Popić. Naime bubnjarka Tena Rak i basist Dimitrij Petrović (koji je došao na mjesto prijašnjeg basiste Dražena Hižaka na albumu „Kvadrat“) zamijenili su instrumente nakon čega se više nije znalo je li nakon izvrsnog koncerta ona njemu pokazivala kako se bas treba svirati, ili on njoj kako treba ožežati po bubnjevima u Vlasti Popić. Nažalost, Vlasta Popić se raspala nekoliko mjeseci nakon toga. (Stajčić)
Laibach – 11. 07. 2015., Krov MSU, Zagreb
Prije odlaska u Sjevernu Koreju, Laibach je još jednom svratio u Zagreb. Headlineri prošlogodišnjeg Ljeta u MSU priredili su pravi audio-vizualni spektakl savršenim zvukom te upačatljivim svjetlosnim efektima i video projekcijom na jednom od koncerata po kojima ćemo svakako pamtiti ovo ljeto u Zagrebu. U odnosu na prošlogodišnji koncert u Tvornici koji je uglavnom bio prezentacija posljednjeg albuma “Spectre”, koncept je prilično izmijenjen, a nastup je otvoren Griegovom nordijskom sagom “Olav Trygvason” koja je stvorila mitološki uzvišen ambijent nakon kojega je napadom industrijalne buke mjesto prepušteno mučnom soundtracku genocida u “Smrt za smrt”. Glazbeno i umjetnički ovim zvukovima ratne noćne more postignut je vrhunac nastupa, a Laibach prezentirao potpunu stravu i užas represivnog totalitarizma s čijom ikonografijom oduvijek koketira u službi Kunsta više nego bilo kakve ideologije. (Laić)
Sheer Mag – 14. 12. 2015., Močvara, Zagreb
Sheer Mag su gotovo nepoznati; dva singla i EP iza sebe. Izgledaju kao white trash društvo koje je opljačkalo posljednji dućan glazbene opreme u Philadelphiji, gradu koji je poput Detroita postao sinonim za urbanu sredinu koja je postala razrušeni geto, iako tamo nije pala niti jedna granata, ali im se dogodila kataklizma kapitalizma. Tehnički gledano Sheer Mag su najgori strani demo bend koji je kročio u Močvaru. Što se pak tiče dojma, djelovali su kao nova generacija spasitelja američkog rocka. Kad je taj pošemereni sklop zaživio na pozornici magija se razlila Močvarom. Vrištala je Tina Halladay kako ona nije ničija cura i pozivala na ustanak dok je bend iza nje u transu proživljavao svaki takt i svaki rif. Sheer Mag su u isto vrijeme i punk i hard rock, prokleto prljavi u zvuku i prokleto moćni u oživljavanju te magnetne zvijeri koja se zove rock. Dozbalboga stilski prepotopni, ali opet tako svježi i jedinstveni. Istinska rock banda koja za promjenu gruva i poziva na gibanje svojom bazičnošću. Vjesnici jednog novog vremena. (Stajčić) Dalje>>