Jelena Svilar, Đino Kolega, Ivan Laić, Marko Podrug, Tomislav Sporiš, Igor Jurilj i Zoran Stajčić i ove godine su kreirali zajedničku listu 20 najboljih stranih albuma minule nam godine. To jest svatko od pobrojanih je kreirao svojih top 20, a onda je nemilosrdni aritmetički žrvanj sve to ‘samljeo’ u jednu listu oko koje ćemo se sigurno sporiti narednih dana, a po starom dobrom običaju istu i objavljujemo pa se slobodno sporite i vi s nama. Krivicu svaljujemo na aritmetiku.
10. Caribou “Our Love”
Nakon četiri godine stvaranja pod drugim imenima, Dan Snaith opet je odlučio oživjeti Caribou s albumom “Our Love”. Minimalistički drum & bass, obogaćen repetativnim digitalnim efektima u potpunom je kontrapuktu s otvorenim, nezajažljivim prosipanjem intime u stihovima, veseli plesni ritam potire se pomalo u suptilnoj atmosferi njegovog doživljaja ljubavi, koji na trenutke ženskim vokalima mijenja perspektivu. Atmosferičan album uz kojeg možete i plesati i kontemplirati o ljubavi i sreći.
U prvi mah se ovja album čini kao sat vremena koncentrirane tuge, no s vremenskim odmakom postaje jasno da se radi o jednoj optimističnoj priči u kojoj se, upravo suprotno, Beck nakon mnogo kontemplacije o životu i smislu oprašta sa svime što ga u životu ogorčilo i započinje iznova, olakšan za razočarenja koja je ostavio u prošlosti i pomiren s novima, koja budućnost tek donosi.
Nick Waterhouse nema ni trideset godina, izgleda kao Buddy Holly ili mladi Elvis Costello, zvuči kao Chris Isaak ili Roy Orbison u filmu Davida Lyncha i ima možda najbolji album prve polovice 2014. godine. Iako ga često guraju u soul revival pokret s, primjerice, Sharon Jones and the Dap-Kings i Charlesom Bradleyem, glazba Nicka Waterhousea više je vintage R’n’B sa snažno utisnutim autorskim pečatom koji je čini primamljivijim proizvodom od onoga što u posljednje vrijeme nude drugi mladi igrači s retro terena poput Allah-Las i Temples.
7. John Hiatt “Terms of My Surrender”
Nove pjesme Johna Hiatta u ruhu bluesa iz doba velike depresije, glazbeno i vizualno srodan albumu „A Stranger Here Ramblin’“ Jacka Elliotta iz 2009. godine, „Terms of My Surrender“ pjesmu po pjesmu uvlači slušatelja u svijet korijena američke glazbe.
6. The War On Drugs “Lost In The Dream”
The War On Drugs su među najčešće spominjanim imenima kada se govori o listama najboljih za ovu godinu, što nikako nije čudno. Mnogo se referenci na klasične rock velikane može pohvatati u ovom sat vremena dugom albumu, ali ono što je najvažnije jest predivna i najčešće pomalo sanjiva atmosfera koja je satkana od zvuka gitare i glasa Adama Granduciela, alfe i omege ovog, sada već možemo slobodno reći, vrlo bitnog glazbenog kolektiva. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
