Godina je 2021., deset godina od koncerata Natali Dizdar koji su ovjekovječeni na izdanju ‘Live in ZKM’ i dvadeset godina od Ivaniševićevog osvajanja Wimledona. Koncert Natali Dizdar održan 24. 4. 2021 u dvorištu Laube je evocirao uspomenu na ovakav slijed misli.
Koncert je bio trijumf, ne toliko zbog dobre muzike, izvrsnog pratećeg benda i moćnih pjesama (makar ni to nije za baciti), nego zbog Nataline komunikacije s publikom. To je bila (po mom mišljenju) najslabija karika njenog live izdanja iz ZKM-a, da bi jučer bila najjača karika u, bar za period „staronormalnog“ prije korone, neobičnom ambijentu. Da podsjetim, sličan je put prošao Ivanišević – osvojio je Wimbledon nakon što je uspio svoje mane pretvoriti u vrline.
Bio sam na mnogo koncerata u životu i rečenica: „Jako mi je drago da sam ovdje“ je nešto što se redovito čulo iz usta različitih izvođača. Kad je to jučer rekla Natali Dizdar, dogodilo lomljenje leda, barem u mom, od koncerata već otuđenom tijelu. Nastup je otvoren u 19:55 pjesmom „Nećeš me, zar ne?“ i zatvoren reprizom pjesme „Slobodna“ koju Dizdar izvodi s projektom Beti koji uz nju čine Vlado Mirčeta, Luka Geček i Pavle Miholjević. Premijerno je uživo predstavljen singl „Kad mislim na to“, koktel starih poznatih sastojaka iz kuhinje Natali Dizdar, disco-ritam, ponešto psihodelije i refleksivnosti te emotivan tekst.
„Kako se vi osjećate na ovim plastičnim stolicama?“, pitala je Natali, a netko je iz publike viknuo: „kao u Lisinskom“. Osobni doživljaj je bio kao u ljetnom kinu na moru, u ono prastaro vrijeme prije 35 godina kad je ljetno kino, pogotovo u malim mjestima, bilo jedina institucija koja je nudila ikakav sadržaj, zabavu, emociju, osim ako niste uživali sjediti doma i gledati točku u zidu. U set listi Natali Dizdar nije bilo većih iznenađenja, ali je bilo neočekivanih uspjeha u izvedbama. „Što te ranilo“ je u mojoj imaginarnoj bilježnici njenih pjesama zauzimala podiok zvan „Lijepo je što sam čuo, a još ljepše ću zaboraviti“, no u verziji uživo se pjesma pretvorila u tihi draguljčić. „Naučila sam trik“ je donijela uspjelu posvetu Stevieju Wonderu, a prošlogodišnji singl „Slobodna“ je sasvim zasluženo izveden dvaput.
Izvedba pjesme „Grijeh“ je donijela novi koncertni novi vrhunac, a slijed „Zamijenit ću te gorim“, „Osloni se na mene“ (obrada pjesme Olivera Mandića), „Stop“ i „Ne daj“ je ostavio slušatelje u stanju uslišanih svih molitava. Uz Mandića, bila je prisutna obrada grupe Blur „Out of Time“ koju su izveli Dizdar, poletni klavijaturist/prateći vokal Hrvoje Klemenčić (poznat iz grupe Porto Morto), te gitarist Vlado Mirčeta, šibenski princ distorzije i psihodelije koji je upravo sa sastavom Mayales nedavno izdao sjajnu kolekciju pjesama po imenu „Domovina“. Uz Mirčetu i Klemenčića, prateći bend Natali Dizdar još čine i basist Marino Vilja te bubnjar Ivan Vodopijec (Elemental).
Natali je damski vodila cijeli koncert, elegantno, autentično i neposredno, a nije trebalo biti preveliki stručnjak za govor tijela da se osjeti kako u tome uživala i u pjevanju i u druženju s publikom. Bio je topao proljetni dan koji je donio emocijama toplu večer, a koncert Natali Dizdar je imao ključnu ulogu u tome.