Natalija Manojlović ove je sezone prvi puta na daskama ITD-a postavila svoju prvu samostalnu dramsku predstavu ‘Slučaj ITD’ u kojoj glume Nataša Dangubić, Ana Karić, Dean Krivačić, Ivana Pavlović i Dario Varga.
Uz dinamičan posao koji radite, stižete li odvojiti posao i privatni život?
Natalija Manojlović: Privatno i poslovno je stvarno povezano. Imam osjećaj kako sam stalno na relacijama između gradova. Slobodnjak sam i kamo me pozovu, ja osjećam da moram otići i to odraditi bez obzira koja mi adresa piše u osobnoj iskaznici. Tako da je svaka veza, veza na daljinu osim ako sve baš ne vučem sa sobom u koferu. Prije pet godina otprilike kada sam zamišljala svoj život u budućnosti bilo je to iz grada u grad, iz kazališta u kazalište. Nedavno sam se uhvatila kako me tata vozi na aerodrom dok ja u krilu na laptopu renderiram neke materijale koji trebaju glumcima za probu te iste večeri. Već sam radila check in dok je laptop sa strane još dovršavao svoje. Shvatila sam da je to samo histeričniji oblik onoga što sam si priželjkivala prije pet godina. Dođe mi da pomislim, da je barem sve u jednom gradu, ali ipak je ovako zanimljivije i uzbudljivije. Kada bih sada zamišljala sebe za deset godina nešto bih točnije artikulirala, ali ne bi puno toga bilo drugačije od ovog sada.
Manje je poznato kako je teklo vaše formalno obrazovanje, niste bili na Akademiji?
Natalija Manojlović: Moja “Akademija” su bile asistencije redateljima u dramskim predstavama, toga se skupilo dosta i od svakoga po malo nešto naučim. Kada sam upisala psihologiju to je bilo zbog toga da mi pomogne raditi s ljudima u kazalištu. Nikada nisam mislila da ću biti psiholog, eventualno sam razmišljala o tome kako ću nakon psihologije upisati režiju. Međutim kako se to studiranje odužilo jer sam paralelno puno radila u kazalištu, a istovremeno kako sam puno radila uspjela sam ostvariti neki svoj krug ljudi, što funkcionira.
Vidite li se na studiju režije izvan Hrvatske?
Natalija Manojlović: Ne mogu reći da ne mislim o tome jer osjetim da ima dosta stvari koje bih trebala, mogla ili htjela još naučiti, a s druge strane sam taj sustav školovanja, ideja da opet studiram, pa taj indeks mi za sada zvuči prilično zamorno. Kao da me je to dugo studiranje malo zamorilo.
Karijera plesača je često poput bljeska, kratkotrajna, da li bi ponovno izašla pred publiku?
Natalija Manojlović: Posljednji plesni projekt u kojem sam se realizirala kao plesačica bila je još 2003. “Oprosti, samo malo”. Bila je to moja prva značajnija autorska predstava, ali i posljednje što sam na sceni sama izvodila. Nakon toga se više ne vidim kao plesača, već kao kazališni čovjek – žena. Kako je bio slučaj s “Ježevom kućicom”, tako bih opet mogla s veseljem uskočiti u neku kazališnu predstavu kao performer, ako mogu doprinijeti, ali kao plesačica više se sigurno ne bih pojavila na nekoj audiciji jer nisam više u toj formi.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
