Tehnički problemi zadesili su direkciju SPFF-a već na prvoj projekciji. Prvi mačići ili nešto drugo?
Potom je slijedio cjelovečernji film o „Bijelom dugmetu“ redatelja Igora Stoimenova koji iako je zanatski kvalitetno posložen ipak nije ponudio cjelovit uvid u karijeru najpoznatijeg jugoslovenskog rock benda. U filmu su potpuno izostavljeni intervjui sa svim pjevačima Dugmeta, pa se može zaključiti kako istome nedostaje cijela druga strana medalje, a Goran Bregović se ni ovog puta nije potrudio ponuditi ništa novo u odnosu na ono što je već toliko puta do sada prožvakano.
Film tako drži vodu u fenomenološkom smislu praćenja paralelne priče o Dugmetu i Jugoslaviji kao dvije stvari koje su neraskidivo vezane „nekom tajnom“ vezom. No pravog safta nema. Nije naveden pravi razlog raspada grupe, međuljudski odnosi unutar iste, geneza i nastajanje najznačajnijih pjesama, a također nije obrađeno ni post festum poglavlje ponovnog okupljanja Bijelog dugmeta sa sva tri pjevača sredinom prošlog desetljeća kako bi se napravila stadionska turneja po metropolama država u regiji. Opći dojam je kako je i nakon 22 godine od raspada grupe još uvijek prerano da bi se hladne glave i bez bilo kakve pristranosti ispričala priča o Bijelom dugmetu.