Nipplepeople u Tvornici kulture – Kulminacija karijere pred rasprodanom Tvornicom

Rasprodani Veliki pogon Tvornice Kulture sinoć je posvjedočio kulminaciji karijere anonimnog elektro pop dvojca koji se u ovom trenutku nameće kao konceptualno i komercijalno najuspješniji akt nezavisne domaće scene.

  • 66
    Shares
Nipplepeople u Tvornici kulture (Foto: Vedran Metelko)
Nipplepeople u Tvornici kulture (Foto: Vedran Metelko)

Godina 2017. definitivno je godina Nipplepeoplea, dvojca koji egzistira već čitavu jednu dekadu, koji iza sebe nema ni jedan LP, ali koji je pametnim izbacivanjem velikih radio hitova i uspješnim marketinškim pozicioniranjem malo pomalo kupio neupitnu znatiželju i one šire publike koja nema entuzijazam da konzumira svaki novi proizvod sa scene. Šareno društvo neistomišljenika koji se inače na kulturnoj mapi grada nerijetko zaobilazi sinoć se združilo pod istim kišobranom nasumične potrage za kartama koja je dosezala i cijenu od 200 kn po komadu. Dojma sam da bi u trenutačnoj formi Nipplepeople vrlo lako Tvornicu rasprodali i danas.

Na pozornici to izgleda zaista egzotično i efektno i zateći se u prilici čuti akt koji njeguje tu nekakvu estetiku rehabilitacije synth elektronike 80-ih pa i 90-ih godina kako se ispod predimenzioniranih maski i lateks kostima publici kontinuirano obraća na mekom zagrebačkom naglasku gotovo da inducira blagi kulturološki šok. Idiosinkratični retro detalji koji obogaćuju njihovo prisutstvo na pozornici, u scenografskom i u dramskom smislu, najčešće su karakteristični za pop podneblja bitno inteligentnija od hrvatskog. Isto se tiče i njihova odnosa prema glazbi, pa eventualno i tihe pobune naspram standardne linearnosti koncerta u smjeru senzibilni početak – intenzivna sredina – energična završnica i bis.

Nipplepeople u Tvornici kulture (Foto: Vedran Metelko)

Nipplepeople ne pokazuju nikakvu namjeru da njeguju svetost vlastitih hitova niti da od njih prave monolit neophodan za održavanje na životu, dapače, odnos prema hit singlovima radije je fluidan i gravitira različitim interpretacijama. I “Frku” i “Sutra” sinoć smo imali prilike čuti u par navrata, i iako je nedostatak šireg autorskog materijala opipljiv (izveden i cover Ting Tingsa “That’s Not My Name”), ne ograničava promišljanje postojećeg repertoara. Pjesme su naprosto kidnapirane, izvođene na drugačiji način, negdje bi se maknuo zarez, negdje točka i konačan bi se proizvod publici vratio jednako neprepoznatljiv. Izvođenje singla “Sutra” na ukuleleu besprijekoran je primjer.

Nipplepeople je dobar, zabavan akt za kojeg je u redu dati i stotinjak kuna. Predstavu ne prolongiraju na tri nautička dana, ne robuju nekakvoj euharistijskoj proceduri koncerta,  niti su, poput većine svetih krava s domaće scene, uvjerenja da od sviranja nastaje muzika.

  • 66
    Shares

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh