Kako dostojanstveno ostarjeti ako sviraš punk? Izgleda kao da je pankeru najbolje ipak ostarjeti nedostojanstveno, bez velikih promjena u odnosu na izričaj u mladosti, odnosno praveći se da uopće ne stariš, kao što su nam ove godine to predstavili Demented Are Go i The Adicts na svojim koncertima u Zagrebu.
Jer u suprotnom pokušavaš natjerati punk da odraste s tobom pa završiš svirajući neki vrtićki rokenrol, kao što to i dalje čini Hladno pivo, sudeći po upravo objavljenom singlu „Messi“. Ili u punk izričaj pokušavaš ukomponirati neke odrasle spoznaje, pa to zvuči u najboljem slučaju nezgrapno, kao što je slučaj s posljednjim albumom niških pankera Novembar, njihovim prvim pravim studijskim albumom tamo još od 1999. godine. Naziv albuma je „Proklet“, a naslovnica prikazuje čovjeka koji biva raščetvoren od zvijeri i čudovišta. To dovoljno govori o atmosferi koja nas očekuje na albumu.
Mrak i bezizlaznost života na Balkanu, ta svakidašnja jadikovka postojanja na koju smo svi ovdje prokleti rijetko je zvučala baš tako zastrašujuće. Pjevač i glavni autor Goran Kostić – Kosta fenomenalno poentira sabirući srž najdepresivnijih momenata filozofije Martina Heideggera i Arthura Schopenhauera u uvodni stih pjesme „Dan po dan“: „Bačeni smo u ovaj svet koji je sasvim loš…“ No, to je ujedno i glavni problem albuma. Previše promišljanja s upitnim rezultatom o istoj temi postaje zamorno i teško za slušanje.
Album puno bolje funkcionira u momentima smanjene ambicioznosti, primjerice na samom početku s (polu)instrumentalom „Novembar“ koji prelazi u solidnu „Umoran“, ili pak kada se s neugodom postojanja nosi na pankerski način i šalje „Sve u pizdu materinu“ nego kad rabi klišeje u naoko refleksivnijem materijalu, na primjer u „Vrata izlaza“. Ili u nogometnoj bromantičnoj tragediji nazvanoj „Vrati loptu“.
Više od godinu dana nakon objave putovao je ovaj album do nas. Najbolje što se može reći o njemu je da lako postiže osjećaj mučnine i nelagode koji mogu činiti punk privlačnim. Problem je što je unatoč Kostinu iskustvu i godinama razina kvalitete njegovih tekstova ipak bliža nekom srednjoškolskom natjecatelju na Lidranu, pa stvari bolje zvuče kada se manje trudi.
Ocjena: 4/10
(SKCNS, 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
