Novembar ‘Proklet’ – sve u pizdu materinu

Kako dostojanstveno ostarjeti ako sviraš punk? Izgleda kao da je pankeru najbolje ipak ostarjeti nedostojanstveno, bez velikih promjena u odnosu na izričaj u mladosti, odnosno praveći se da uopće ne stariš, kao što su nam ove godine to predstavili Demented Are Go i The Adicts na svojim koncertima u Zagrebu.

Novembar 'Proklet'

Jer u suprotnom pokušavaš natjerati punk da odraste s tobom pa završiš svirajući neki vrtićki rokenrol, kao što to i dalje čini Hladno pivo, sudeći po upravo objavljenom singlu „Messi“. Ili u punk izričaj pokušavaš ukomponirati neke odrasle spoznaje, pa to zvuči u najboljem slučaju nezgrapno, kao što je slučaj s posljednjim albumom niških pankera Novembar, njihovim prvim pravim studijskim albumom tamo još od 1999. godine. Naziv albuma je „Proklet“, a naslovnica prikazuje čovjeka koji biva raščetvoren od zvijeri i čudovišta. To dovoljno govori o atmosferi koja nas očekuje na albumu.

Mrak i bezizlaznost života na Balkanu, ta svakidašnja jadikovka postojanja na koju smo svi ovdje prokleti rijetko je zvučala baš tako zastrašujuće. Pjevač i glavni autor Goran Kostić – Kosta fenomenalno poentira sabirući srž najdepresivnijih momenata filozofije Martina Heideggera i Arthura Schopenhauera u uvodni stih pjesme „Dan po dan“: „Bačeni smo u ovaj svet koji je sasvim loš…“ No, to je ujedno i glavni problem albuma. Previše promišljanja s upitnim rezultatom o istoj temi postaje zamorno i teško za slušanje.

Album puno bolje funkcionira u momentima smanjene ambicioznosti, primjerice na samom početku s (polu)instrumentalom „Novembar“ koji prelazi u solidnu „Umoran“, ili pak kada se s neugodom postojanja nosi na pankerski način i šalje „Sve u pizdu materinu“ nego kad rabi klišeje u naoko refleksivnijem materijalu, na primjer u „Vrata izlaza“. Ili u nogometnoj bromantičnoj tragediji nazvanoj „Vrati loptu“.

Više od godinu dana nakon objave putovao je ovaj album do nas. Najbolje što se može reći o njemu je da lako postiže osjećaj mučnine i nelagode koji mogu činiti punk privlačnim. Problem je što je unatoč Kostinu iskustvu i godinama razina kvalitete njegovih tekstova ipak bliža nekom srednjoškolskom natjecatelju na Lidranu, pa stvari bolje zvuče kada se manje trudi.

Ocjena: 4/10

(SKCNS, 2013.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X