Dubravko Mataković: Septica je društvo nadrkanih veseljaka

Bend Septica, u kojem svira i naš poznati strip-crtač Dubravko Mataković, u četvrtak nastupa u Vintage Industrial Baru u Zagrebu. Razgovor s Dubravkom bio je: red muzike, red stripa… Zar je moglo drugačije?

Septica

Lavanderman 6 napada. To je bokte superjunačka eskapada u najboljoj maniri “Plaćenika 3”. Oni u Cannesu, Dudo na Zagreb. Možeš li par riječi unatrag o nastanku The Mana i inače tvojih kultnih karaktera, čini se prilično groteskne i prilagođene varijante alanfordizma ovim terenima? Ili du drugi role modeli?

Dubravko Mataković: Autor Lavandermana je Toni Faver koji piše tekstove, a Vančo Rebac crta. U svakom broju se redaju različiti autori kao gosti, a sada je na mene došao red, odnosno na moj stari, prijeratni lik Protmana, kojega od tada nisam crtao, pa mi je gušt time bio veći. Protman je anti- superjunak i Državni prijatelj broj 1, sa svim odlikama superjunaka : leti, doduše na mlaz prdeža, ima plašt i dobro se tuče. U privatnom životu je Šućro Ušćumlić i ima cvikere kao Klark Kent, ali tu svaka sličnost s narečenim novinarom prestaje. Šućro je šljaker u tvornici čarapa za noge, oženjen je za Gajbu i ima sina Čmarinka. Protman se bori protiv sebi ravnih ili jačih neprijatelja sa super moćima, kao i svi super junaci. U epizodi s Lavanderom čudnim slučajem dospjeva na Hvar gdje se susreće s čak dva Lavandermana. Priča se temelji na činjenici da lavanda daje snagu Lavandermanu, a Protmanu je uzima.

Septica je zapravo uglazbljena produžena ruka tvojih drugara i sličnomišljenika i strip karaktera. Zaživilo je to u koncertnim i albumskim formatima. Hobi koji zabavlja i povod za druženja ili?

Dubravko Mataković: U stvari je to tako spontano ispalo, mi smo skupina nadrkanih veseljaka pa to tako valjda mora. Svi smo uposleni, a najmlađi član je student, tako da ispada da nam je Septica i hobi i zadovoljstvo, i naravno druženje kako bismo svirkama kružili Domovinom da bismo je bolje upoznali. Naravno, stvorile su se i ambicije za snimanjem, pa tako već po malo pripremamo treći album. Ide sporo, ali dostižno kao smrt.

Kako je s aktualnim albumom parafrazom beatesovskog narednika slomljenih srdašca? Ima li terenskih mjesta za prosvirati mimo Vinkovaca, Slavonije i Zagreba? I svira li Vam se uopće ono turnejski ili je dovoljno ovoliko?

Dubravko Mataković: Dogovaranjem svirki se zguralo šest komada u dva mjeseca pa smo to nazvali turnejom. Mi svaki niz svirki nazovemo turnejom, to nas zabavlja i svakoj damo ime, pa su bile npr. Okrupnjavanje peradarskih farmi tour, Maligani nam jarani tour, Da sam žensko tour, Svi se momci podapraše tour itd. Osim Slavonije i Zagreba čeka nas još Zadar i Labin što nas posebice raduje jer tamo još nismo predstavljali potpourri naših uspješnica, kola, drmeša i skladbi za tamburaški orkestar koje Siniša Leopold još nije adaptirao za tamburaški orkestar.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=3JrgBe3FmEc[/youtube]

Prilikom susreta na DORF-u spomeuo si da je jedna od djelatnosti sad i fakultetski angažman, postao si redovni predavač. Kako izgledaju ta pedagoška iskustva?

Dubravko Mataković: U biti sam tek vanjski predavač s perspektivom stalnijeg angažmana na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Predajem strip, dakle nešto što mi je najbliže i najdraže i taj posao mi pruža zadovoljstvo, tim više što imam nekoliko ekstra talentiranih crtača koji bi, ako se razviju u autore mogli puno postići. Sam rad s njima je ugodan jer su jako fini momci i cure, poslušni su i mirni, ne vrte se i ne brbljaju pod nastavom i još nikoga nisam izbacio sa sata ili dao jedinicu.

Smišljaš li novih likova i priča i općenito, mimo “Crtanih romani showa” koji fino guraju svjest o stripu na ovim terenima kakvo je stanje na domaćoj strip sceni. Ti si jedan od rijetkih aktivnih i “preživjelih” koji pamte “bolje dane”…

Dubravko Mataković: Teško je pričati o nekoj sceni, stvarne scene već dugo nema, današnji strip crtači su solisti, samozatajni šljakeri koji nemaju gdje objaviti radove jer pravih časopisa nema. Osvježenje je osječki Stripos koji periodično objavljuje reprinte i nove stripove domaćih autora, ali časopisa koji bi honorirao autore nema. Nekolicina se snašla i svojom kvalitetom se probila na strano, uglavnom američko tržište. Na jesen je u Vinkovcima Salon stripa koji će obilježiti 30 godina od osnivanja. Razlika od Crtanih romana i npr. Mafesta je u tome što Salon inzistira isključivo na domaćem i autorskom stripu. Jubilarno izdanje će pokriti najvažnije događaje i autore u zadnjih 30 godina manifestacije i prikazati današnju produkciju. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh