Subotu prijepodne veći broj ljudi proveo je kako to priliči jednoj zagrebačkoj suboti prijepodne – u šetnji, na špici, kavici, moguće čak i vinu (jer negdje je uvijek pet popodne). Dok su tako nečije ruke grijane napitkom, bilo je i onih koji su za to izabrali drugačiji način. I to poprilično nesebičan način.
Na prvi pogled hladne žice ili pak tipke, griju ulične svirače koji nam priređuju pravi filmski doživljaj usred bijela dana. Pa iako je ta subota bila više siva nego bijela, šareni zvukovi dizali su atmosferu po zagrebačkom centru.
Ono što je privuklo nekolicinu prolaznika, ali i one koji su s namjerom došli u subotu u podne na Europski trg bio je Oliver Potočnik Quartet sastavljen od glazbenika Pavla Jovanovića na gitari, Ivana Džajića na kontrabasu, Adriana Bernobića na bubnju, te Olivera Potočnika na saksofonu. Četvorica mladića još uvijek su uštimavali instrumente te namještali opremu kada smo došli pa smo im odlučili dati dovoljno prostora, ali i do znanja da ćemo ih pričekati da naprave sve što moraju kako bi dostavili kvalitetan nastup.
Tijekom štimanja, dogovora između ekipe JAZZG-a i ostalih potrebnih radnji, u pozadini je svirala ugodna glazba 40-ih/50-ih godina. Ima nešto u tim zvukovima swinga, jazza i inih uz koje poželiš obući suknju i zalizati kosu te zaplesati s ogromnim “američkim” smiješkom. Možda je i to jedan od odraza svih klasičnih Hollywoodskih filmova koji su nam (tako savršeno) servirani, ali je nedvojbeno kako glazba tog doba ima pokretačku energiju.
Ono što se također ubrzo pokrenulo jest live izvedba kvarteta koja je ugodno nastavila atmosferu pozadinske glazbe. Početak je zvučao uvježbano, kako to jednom bendu i priliči, ali nije dugo trebalo da se zvuci počnu prelijevati jedni preko drugih, poput kvalitetnog jam sessiona te se pokrene prava jazz igra. U samo par trenutaka svatko od glazbenika upao je u svoju priču te kroz kolektivnu ljubav prema onome što rade, pružio nam užitak izvrsnog jazza.
Nakon svega što smo imali priliku upiti, ne preostaje mi ništa drugo nego zaključiti kako je jazz svojevrsni početak, ali ne ujedno i kraj. Štoviše, dok ga slušate doima se kao da kraja nema niti će ga ikada biti. Moguće da zbog toga toliko ljudi s njim ima love-hate relationship. U jednom trenutku ti nije jasno kako si se tu našao te što iduće očekuješ i očekuješ li išta uopće, dok u drugom primjećuješ kako ti svaki dio tijela zasebno hvata ritam instrumenata koji tako samouvjereno pletu svoje dionice. Jazz je priča za sebe koja se prepričava već desetljećima, a mi smo tu da ga poštujemo, bilo to u prolazu ili ostanku.
*Petra Boras bila je polaznica naše prve novinarske radionice za mlade “Poletarac”. Napisala je najbolje terensko izvješće s nastupa održanog u subotu 12. studenog koji smo posjetili s polaznicima u sklopu spomenute radionice. Na primjeru ovog izvješća pokazalo se da jazz itekako može biti inspirativan mlađoj populaciji, pa ovu priliku koristimo i kao obavijest da cijenjeni Mingus Big Bend koncertom u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog u utorak 22. studenog zatvaraju 13. Zagreb Jazz Festival. – Zoran Stajčić, glavni urednik portala
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
