‘Ona’ (Her) – jezovita nova matrica za ljubav

Spike Jonze ponovno tematizira lika dragog mu neprilagođenog ekscentrika-samotnjaka koji ovoga puta testira granice virtualne komunikacije u svježoj priči koja postaje zazornom i jezivom onoga trenutka kada doista shvatimo njezinu stvarnosnu utemeljenost ili barem plauzibilnost.

'Ona'

Slatkorječivi, ali povučeni Theodore arhitekt je kolosalnih riječi čije se životno zdanje tiho ruši pred razvodom, a sasvim neočekivano u život ga vraća Ona – ženski glas operativnog sustava. Spike Jonze vozeći slalom među postmodernističkim uspješnicama o koje se samo očešao, servira inteligentnog kandidata za Oscara koji je možda i najvredniji zlatnog kipića.

Premisa je nadogradnja socio-tehnoloških fenomena adresiranih u različitim medima i oblicima zabave, od „2001: Odiseje u Svemiru“ gdje računalo Hal samosvjesno upravlja postajom, preko Raja u „Teoriji Velikog praska“ koji zasniva tehno-patološku vezu s aplikacijom za osobnu asistenciju na iPhoneu, odnosno u pjesmi i videospotu „Too Many Friends“ trojke Placebo gdje se zgražaju nad proširenom stvarnošću.

Theodore Twombly (Joaquin Phoenix) asocijalni je kreator ljubavnih pisama onima zakinutima za dar pisanja i izraza. Priča nam već ovdje odjekuje relativno recentnom ljubavnom komedijom „500 dana ljubavi“ gdje i introvertirani Joseph Gordon Levitt piše poručice na čestitke dok ne upozna lijepu Summer koja mu pomuti pamet. Theu pamet, pak, muti Samantha, no ona je samosvjesna aplikacija, odnosno samosvjesni operativni sustav (OS) nekakve nam bliske budućnosti. Skrivena u računalu, Samantha (glas joj daje Scarlett Johansson) je više od jedne Siri – ona je intuitivna, pronicljiva, vrckasta i emotivna. Theo, koji je pred razvodom, započinje sa svojom aplikacijom što mu proširuje stvarnost ljubavnu vezu koja se pretvara u opsesiju i Samantha ga prati u stopu. Doslovce.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=uCbkXS4Zy3Y[/youtube]

Otuđen od svijeta, on ponovno počinje percipirati zaboravljene podražaje svakodnevice ne bi li napokon uživao u njoj kroz djevojku bez lica i tijela; samo kroz njezin zavodljivi glas čije se instrukcije na trenutke gotovo referiraju na Sam I Ama Doktora Seussa – mali, sveprisutni vražićak pomaže upoznati svijet čovjeku koji se od njega distancirao. On je, pak, okružen ženama, ali i njih ne primijećuje previše, dovodeći se u bizarno-groteskne situacije iz kojih ga Samantha, ironično, izvlači kao idealizirana fuzija svih Theovih žena lišenih svojih ljudskih ‘bugova’. Premda naoko banalna, situacija se komplicira kada njihova zazorna veza počinje poprimati konture onih pravih, ljudskih veza, a kulminira spoznajom da jedinstvena Samantha nije baš i najvjernija. Žene varaju čak i kada nisu prave.

Spike Jonze ponovno tematizira lika dragog mu neprilagođenog ekscentrika-samotnjaka koji ovoga puta testira granice virtualne komunikacije u svježoj priči koja postaje zazornom i jezivom onoga trenutka kada doista shvatimo njezinu stvarnosnu utemeljenost ili barem plauzibilnost. U svijetu opsesije izmjenama neverbaliziranih poruka putem pomoćnih, nebioloških medija, veza između introvertiranih žrtava tehnologije moguć je fenomen. Ciničan prizor mnoštva na ulici unesenih u svoje virtualne partnere čiji programirani glasovi dopiru iz bubice za uho (ovdje maše Rayu Bradburyu) anticipira krajnju alijenaciju i rasap društvenih, kao i interpersonalnih veza gdje ljude zamjenjujemo virtualnim idealima koji će biti surogat nositelji željenih osjećaja u prostorima jedinica i nula kroz koje će se provlačiti romansa i intima, odnosno stvarati matrice za razne oblike ljubavi.

Ocjena: 9/10

(Annapurna Pictures, 2013.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh