Zahvale i obraćanje na slovenskom, podizanje slovenske zastave i plesanje na vatri, zraku i svjetlu. OneRepublic, pop-fenomen s pedigreom i talentom razbio je predrasude o carstvu passea pop Golijata i u Ljubljani pokazao da i pop dolazi s kvalitetom.
Malo je pop-bendova preživjelo pop-pevaljke posljednjih desetljeće i pol, a posebice navale i provale boy i girl bendova, te se afirmiralo pred kritikom i lakomim uhom muzikofila i postiglo kredibilitet kod istih. OneRepublic, američka eminencija radio valova, po prvi je put nastupila u Sloveniji, gdje je kišne nedjelje rezervirala ljubljansku arenu Stožice i okupila trinaest tisuća gledatelja, dakako, s cijelog Balkana.
Opremljeni retrospektivnim arsenalom hitova i energičnom predgrupom, koja je napokon doista i odradila svoj posao animacije i zagrijavanja publike, ipak nisu očekivali toliki broj u dotad im nepoznatoj zemlji. Obraćanje publici i zahvale na slovenskom ukazivali su na njihovo poštovanje, ali i iznenađenje.
Sve je pomalo iznenadila medijska obavijest o rasprodanom koncertu, što se nerijetko uzima s odmakom poradi stvaranja pompe u pop-industriji, no i sam je bend bio iznenađen, što je Ryan Tedder po izvedbi uvodne„Light It Up“ i sam napomenuo. „Ovo nam je najdraži prvi nastup u nekoj zemlji ikada. Nismo očekivali trinaest tisuća duša u maloj zemlji koja nas ugošćuje po prvi puta.“, ugodno je iznenađen zaključio skakutavi Tedder i nastavio s glazbenim pregledom dvanestogodišnje karijere benda sa samo tri albuma. Tedder je potvrdio i u Ljubljani ne tako davnu izjavu da publika popularne glazbe više ne sluša cjelovite albume što bend i prihvaća, no u motivacijskoj „Something I Need“ ipak je zahtijevao suradnju publike na dionicama inače rezerviranih za gospelski zbor. Desetak je tisuća grla popratilo jedan od singlova s aktualnog albuma „Native“ i ustrajalo u zajedničkoj vokalizaciji u najvećoj im uspješnici „Apologize“ koja je poharala pokojni MySpace prije sedam godina. Na tren smireni frontmen zasjeo je za svoj crni klavir i raspametio žensku publiku, a potpunio ju pridobio fuzijom u reinterpretiranu baladu „Stay With Me“ Sama Smitha.
Manirizam OneRepublica kao pop-vladara radijskih postaja na koncertnim nastupima, pa tako klišeji pop-zvijezda i studijskih tendencija korištenja autotunesa i sličnih distorzija zvuka i vokala ovdje ne postoji, nego ogoljen vokalni i multiinstrumentalni talent. Dok Tedder modulira sa svojih tri vokala, četvorica ostalih članova bila su plejada izvrsnih multiinstrumentalista spremnih na besprijekorna upisivanja dionica bassa, violine, violončela (njima je vladao Brent Kutzle) i lepeze udaraljki urešenih svjetlima. Poput kakvih muzičkih lampiona, udaraljke i bubnjevi krasili su platformu ljubljanskih Stožica koje su postale sraz svjetala i nota i pridonijele vizualnom spektaklu lišenom passe dekorativnih elemenata specifičnih za ovu vrst glazbe, a inače predviđenih za kompenzaciju neinventivnih i jeftinih glazbenih kompozicija.
No osim vizualne atraktivnosti postignute minimalnim svjetlosnim intervencijama u labirint osvijetljenih instrumenata, dinamiku interakcije i angažmana publike poticao je upravo vokal benda koji je skakutao i nekoreografirano manevrirao istim labirintom kao klinci u tvornici čokolade Willieja Wonke ispred kolosalnog LCD zaslona s motivima Slovenije i slovenske zastave.
Naposlijetku, bis pretvaraju u kulmninaciju impresivnim koreografiranim dolaskom benda na pozornicu kada zauzimaju pozicije pred neonskim afričkim bubnjevima i udaraju u prepoznatljivom ritmu „Love Runs Out“, vjerojatno najboljeg ostvarenja benda dosad, dok Tedder frenetično svira uvodne akorde na klaviru i nakon prve strofe asertivno pušta glaščinu i potiče prasak koncentrirane energije. Rasplesana i u udaranju sinkronizirana publika svjesna da je najslađe ostavljeno za kraj, nastavlja u višeglasju kroz obradu „What A Wonderful World“ što se stapa u pomalo psihodeličnu elektronsku „If I Lose Myself“ popraćenu gromoglasnim bubnjevima i stupanjem stopala na tribinama. Cijela dvorana postaje podij nalik onima u kalifornijskoj pustinji za vrijeme Burning Mana i vatrene kulise pale i taj prvi most benda i grada zmajeva u koji odlučiše ponovno doći.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
