U svom novom tekstu za portal Total Croatia News, Paul Bradbury, engleski novinar koji već 11 godina živi na otoku Hvaru, detaljno je obradio malverzacije oko nove katastarske politike lokalnih vlasti i nadležnih institucija – mijenjanje statusa zaštićenih značajnih krajobraza u poljoprivredna zemljišta, sve kako bi se ona posljedično prenamijenila u nove partijanerske destinacije.
Bradbury opisuje slučaj s otočićem Zečevom, u neposrednoj blizini Hvara, kojeg stanovnici Vrboske, malenog mjesta na sjeveroistočnoj obali Hvara, zovu svojim Škojem, imenom, u Dalmaciji, karakterističnim za sve “otočiće satelite” koji su se ugnijezdili na ‘pljuvomet’ od glavne otočke cjeline. Zečevo je, još od 1972. godine u statusu zaštićenog područja i u Upisniku zaštićenih prirodnih vrijednosti kojeg vodi Ministarstvo kulture zaveden je kao značajni krajobraz – dakle, prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti, bioraznolikosti i/ili georaznolikosti ili krajobraz očuvanih jedinstvenih obilježja karakterističnih za pojedino područje na kojem su dopušteni tek oni zahvati i djelatnosti koji ne narušavaju obilježja zbog kojih je, kao prirodna cjelina, zaštićen. Tako je zaštićene krajobraze definiralo Ministarstvo kulture.
No u nepunih pola godine, Zečevu je nakon gotovo pola stoljeća, kategorizacija zaštićenog krajobraza promijenjena u ono poljoprivrednog zemljišta. To se učinilo tako, navodi Bradbury, prema podacima javno dostupnim i “online”, da se otočić kao jedna katastarska čestica najednom podijelila u dvije. Podjela čestice izvedena je u rekordnom vremenu, piše Bradbury, u rekordnih osam dana, pritom navodeći neke slučajeve stranih investitora koji dozvolu za gradnju na otoku Hvaru čekaju više od 11 godina.
Zemljište je općina Jelsa, kojoj otočić Zečevo administrativno pripada, potom ponudila u koncesiju. No to nije učinila putem nikakvog javnog natječaja, piše Bradbury, već je jedan od vlasnika Carpe Diema, poznatog hvarskog kluba, kojeg Bradbury u tekstu navodi inicijalima S.T., dobio nešto što se birokratskim slengom nazvalo ‘koncesijsko odobrenje’. Koncesijsko odobrenje, inače, ne podliježe javnom natječaju već ga jedino mogu, na vlastitu dobru volju, izdati lokalne vlasti, u ovom slučaju, općina Jelsa.
No, Bradbury u tekstu navodi još jednu zanimljivu idiosinkratičnost koju opisuje kao “regionalni interes” da se Zečevu promijeni status zaštićenog krajobraza. Promijenom kategorizacije Zečeva, prošireno je i otočko pomorsko dobro na tom otoku, obalni pojas koji se po zakonskoj legislativi uzduž obale proteže na potezu od 6 do 12 metara od mora . Uobičajena je praksa da se tih 6 do 12 metara uzima za koncesiju od strane brojnih hotela ili restorana koji onda u tom području podižu terase ili uzimaju koncesije za plaže. Na Zečevu je “pomorsko dobro” prošireno na čak 36 metara od mora, čime je dobar komad otoka šalterskim potezom pera pretvoren u koncesiju za plažu. Inače, odluka o pomorskom dobru donosi se na regionalnoj razini, a donosi ga isto ono tijelo koje je, podsjećamo, lani dodijelilo koncesiju za plažu Zlatni rat u Bolu tvrtki bez zaposlenih – potez koji je konzekventno rezultirao turbulencijama u HDZ-u i doveo do toga da Zlatko Ževrnja, dotadašnji župan Splitsko-dalmatinske županije iz kvote HDZ-a, odustane od kandidature za reizbor.
Bradbury je, slijedom recentnih događaja, pokušao ovog mjeseca kontaktirati načelnika Jelse, Nikšu Peronju, no u trenutku pisanja teksta Peronja se na pozive nije odazvao. Umjesto toga je, za sutra, 31. srpnja, sazvao sastanak u Vrboskoj kako bi tamošnjim stanovnicima objasnio što će se događati s njihovim Škojem. U međuvremenu su, po Vrboskoj, počeli kružiti letci koji kronološki opisuju sve što se, u posljednjih pola godine, događalo sa Zečevom.Pod nazivom “Čihov je Škoj i čihov će biti?”, odnosno “Čiji je Škoj i čiji će biti”, anonimna građanska incijativa nastoji osvijestiti sugrađane da bi Škoj, u vrlo skoro vrijeme, mogao postati privatno party dvorište Carpe Diema.