Goran Živković – Žika, frontmen Overflowa priznao je oduševljenje Amerikom u koju je otišao pun predrasuda, otkrio zašto voli magnetofonsku vrpcu, stalna putovanja, ali i povratke u svoj grad iz kojeg je ovog puta počela nova turneja i gdje je u backstageu kultne Kugle i snimljen ovaj intervju.
Mislio sam te pitati za Dijanu kasnije, ali sad si je spomenuo, a i meni nije bilo teško ne primijetiti koliko je ona ustvari peti član benda koji se nikad ne penje na pozornicu, već se brine o svemu što se događa oko vas. A opet nije joj problem prodavati merchandise dok vi svirate. Ukratko čini mi se da imate odličnu menadžericu, upravo stoga što živi za bend i za ono što bend predstavlja. Jesam li u pravu ili u krivu?
Žika: Nema drugog načina. Iskreno da ti velim, čini mi se da naši ljudi vole reći da rade nešto, a to ustvari ne rade. Samo vole sebe predstavljati u tom svjetlu. Menadžerski posao je krvav. To je najgori posao u glazbi. Ovo što mi skačemo po stageu je ništa u odnosu kroz što prolazi menadžer. Dogovori, razgovori, organizacija, sve to držati na okupu… To je posao koji traži ogromnu energiju i nama puno znači što ne moramo mi o tome brinuti. Brinuli smo petnaest godina, ali očigledno smo brinuli lošije nego što ona brine u ovih pet godina. Rezultati su tu.
Odlučili ste se za promociju albuma u Kugli u Koprivnici. Je li tu sve i počelo?
Žika: Mislim da si vidio! (smijeh) Prošli album smo prvo svirali po cijeloj Hrvatskoj i tek na kraju došli u Koprivnicu. Ovaj put smo razmišljali kako bi trebali krenuti odavde i mislim da smo dobro odlučili. U Koprivnici ustvari malo sviramo. Mislim da smo od nastanka benda pa do danas ovdje svirali manje nego, recimo, u Puli. Vole nas ljudi ovdje, ali tako su se stvari događale.
Koncert koji ste odsvirali trajao je sat i pol. Ne sjećam se da sam ikada gledao duži koncert Overflowa.
Žika: Dvije stvari su vezane za tu dužinu. Prvo, pjesme s novog albuma znatno duže traju. Pa isti broj pjesama na set listi automatski i duže traje nego kad su na njoj samo one starije. A drugo, moramo i mi jednom napraviti cjelovečernji program (smijeh). Težimo k tome da nam to postane normalno, odnosno da bilo gdje možemo odsvirati koncert od sat i pol. U ponedjeljak su Nomeansno u Kset-u svirali više od dva sata. Ako mogu oni kao stara gospoda, onda možemo i mi mlađi. Iako je to u ovoj muzici uvijek veliko pitanje. Treba li tako dugo svirati jer je dosta žestoko i ljudi se umore, ali opet, ako mi nismo umorni…
Dvadeset godina Overflowa je iza tebe i Dade u bendu. Jeste li razmišljali o ponovnom izdavanju starijih albuma? Današnji klinci ne mogu doći do albuma poput „Dorothy“ ili „Thorugh Department Store“. U karijeri ste imali i dosta šaroliku diskografsku situaciju po pitanju izdavača. Stvara li to možda dodatnu komplikaciju oko izdavačkih prava?
Žika: Trebao bih se raspitati kako to stoji pravno (smijeh). Mi smo na prošlom albumu snimili dosta starog materijala upravo zbog te situacije s novim fanovima. A uostalom nije baš ni produkcija bila nešto posebno kvalitetna kod tih starijih pjesama, pa nam se to činilo dobrim potezom. No nismo previše razmišljali o reizdavanju. Kad dođe trenutak za tako nešto, onda ćemo vidjeti kako stvari stoje i u pravnom smislu. Planovi su nam stvarno okrenuti ka budućnosti. Ova sadašnja postava benda je najbolja do sada i uživo daje najviše. Tako da stvarno nismo razmišljali o tome, iako ja imam afiniteta prema takvim stvarima. Dalje>>