Goran Živković – Žika, frontmen Overflowa priznao je oduševljenje Amerikom u koju je otišao pun predrasuda, otkrio zašto voli magnetofonsku vrpcu, stalna putovanja, ali i povratke u svoj grad iz kojeg je ovog puta počela nova turneja i gdje je u backstageu kultne Kugle i snimljen ovaj intervju.
Hoće li „Hit Me“ biti objavljen i na vinilu?
Žika: Da.
Pitam to stoga što već neko vrijeme vlada prava mala renesansa u glazbi kad je u pitanju vinilna ploča.
Žika: Mislim da je to super stvar.
Kad sam pitao o reizdanjima, na pameti su mi bili vinili. Smatram da bi tako nešto u vašem slučaju imalo smisla.
Žika: To je otprilike i smjer o kojem ja razmišljam. Znači i kad bi bilo neko reizdanje da to bude luksuzno, da bude onak’ komad koji ti je teško nositi doma u rukama, jer meni je super taj revival vinila. Kod nas još to nije došlo u toj mjeri kao vani gdje ih ima već dosta koji izdaju samo vinil i onda ubace i CD unutra u smislu: evo ti onda i ovo „smeće“.
Jeste li ikada razmišljali o preseljenju van Hrvatske zbog karijere?
Žika: To bi vjerojatno bilo najpametnije, ali znaš onu: neće srce tamo gdje mozak treba. Ne znam. Ma razmišljali smo… Novinari iz Nacionala su nas pitali što bi promijenili 1991. da se sad možemo vratiti u prošlost. A mi smo odgovorili ne bi se vratili iz Francuske nakon prve turneje (smijeh). Dosta smo vezani za naš kraj. Nike ima i obitelj ovdje…
Znači vi ste poput R.E.M.-a, ovisni ste o svim blagodatima koje nudi provincija?
Žika: Da, koliko god nam ovdje bila situacija takva kakva jest. Svaki put kad mi netko od poznanika i prijatelja priča: „Moram ići van. Ne mogu više.“, ja pomislim: „Vani ćeš biti stranac. Stalno ćeš biti stranac.“ Teško je to. Ovdje ima previše ljudi koje volim. A opet je i to bitna stvar u životu.
Meni se nakon ovog odgovora čini kako je to nešto što je u Overflowu na vagi već dvadeset godina.
Žika: Moglo bi se i tako reći. Mi smo imali tu sreću da smo vidjeli svijeta. Puno smo putovali i puno svirali, ali volimo se vratiti, to je nešto što nas čini sretnima. Mislim, nikad ne reci nikad, ali neko potpuno preseljenje teško da će se dogoditi.
Koji vam je omjer koncerata u Hrvatskoj i u inozemstvu?
Žika: Kako kad. To je variralo kroz karijeru. Sad imamo odličan status ovdje i puno sviramo. Što se tiče koncerata vani, mogu reći da smo odredili standard da nam bude dobro kad tamo idemo svirati. Znači više ne bukiramo turneje na način kako smo radili prije, na način: idemo na mjesec dana i svirat ćemo u 25 skvotova. To je sistem: odeš, vratiš se i opet si na istom. Sad idemo ciljano na kvalitetne stvari.
Tijekom devedesetih Koprivnica je bila rasadnik bendova i to dobrih bendova. Kakva je situacija danas?
Žika: Situacija je otprilike ovakva: ima talenta… Mislim bez talenta se ne može. Ako nemaš talenta, bolje nemoj ni počinjati, jer kvariš život i sebi i drugima. Dakle talenta ima, ali je kronični nedostatak mukotrpnog rada. Pojavi se bend i liči na nešto i onda vrlo brzo nestane. A nestane zato jer ljudi nisu dovoljno uporni da to isfuraju do kraja. Čini mi se da je to u sadašnjoj situaciji tako. Nažalost, kao da nedostaje upornosti. Devedesete su bile baš svijetli primjer Koprivnice, pogotovo prva polovica kad su svirali i Analna psorijaza, Don’t, The Bugs… To su sve bili muzičari koji imali volju otići svirati i za male pare, samo da se svira. Zato je to vrijeme i bila ta „rasadnik situacija“.
Ako želite još:
Overflow na domaćem terenu – Koprivnica prva osjetila ‘udarac’
Overflow ‘Hit Me’ – primite novi udarac i zaboravite ‘Dorothy’