Usprkos inercije u refreshanju novih imena s domaće glazbene scene u kratkom vremenskom roku dva su mainstream benda nakrcali Veliki pogon zagrebačke Tvornice.
Prvo je Vatra nakon 15 godina guranja došla do sold-outa ponajviše zahvaljujući radio eksploataciji hitova “Tango” i prijašnjih naznaka s “Tremolom” (suradnji s Urbanom). A potom je Aljoša Šerić ispred popičnije varijante mu Pavel zakucao na krilima netom objavljenog, opet odličnog trećeg studijskog albuma “I mi smo došli na red”. I lijepo razljuljao svojim pitkim akustičarsko gitarističkim popom krcati veliki prostor.
Oni su pak na tragu hita “Čuvaj me” u varijanti s isturenijim ženskim vokalom novopečene mu životne družice Antonije Matković Šerić dohvatili svoj period guštanja i ne trebanja probijanja prilično rezervirane, oprezne i ne osobito vjerne pop publike. Na slučaju Aljoše Šerića eklatantno se pak vidi i onaj istaknuti snobovski moment zbog kojeg izvođač njegovog profila zbog radiofoničnosti dobija etiketu ljigavog mainstreama, dočim stilski vrlo srodni izvođači garniraju respekt indie zajednice ili slušatelja “kužera” jer naprosto ljudi robuju predrasudama.
U Tvornici je bilo sigurno, akustično, popično, bez iznenađenja, uigrano i lijepo. Presjekavši karijeru bez puno napora Pavel se pokazao kao skupina izvrsnih back up instrumentalista (piano, truba, violina varijanta), dok je Aljoša profiliran između americane i balaviševićizma na dotjerani način, urbani poeta koji lijepo izvlači skice i crtice promišljanja veza modernih parova.
Ponekad ga prehiti pa sklizne nehotice u patetiku, međutim ona je i tada moćna jer ne djeluje ni trena fejk. Međutim, od otvaranja s “Čaroban”, redaljke hitova i divnih komadića poput “Moj stan je prekinuo s njom”, “Zbog tebe”, “Nedjelja popodne”, do aktualnih naslova o jednostavnoj prosječnosti, ipak je glazbeno najuzbudljiviji trenutak koncerta bio kad se na prvi bis vraća ekipa Ramireza ne bi li odsvirali “Loš (treća)”, melodijski krasno izgrađenu emo dramicu, energičnom, suvereno, uigrano kao u naponu najboljeg dokazivanja, podsjetili su da obzirom na ništatnost novih imena i ponude, ni njihovo revitaliziranje ne bi bilo opcijom za odbacijivanje.
Zvučali su koherentno, uvjerljivo i napeto. Nešto što bi imalo smisla posluhnuti i u oblicima novih pjesama i koncerata poput ovoga. Na redu su Detour.