Peppersi na Hipodromu – moćno, pamtljivo i pošteno

Red Hot Chili Peppersi sinoć su debitirali u Zagrebu i požnjeli sva tri boda u gostima.

Red Hot Chili Peppers na Hipodromu (Foto: Nino Šolić)

Puno je upitnika bilo prije sinoćnjeg premijernog koncerta Peppersa u Hrvatskoj. Njihova prethodna turneja davala je puno razloga vjerovati da što je studijska i medijska reputacija benda bila veća, to im je koncertni dojam bivao slabiji. Prigovaralo im se na preskromnoj set-listi, nedostatku kemije na stageu, neusviranosti i nikakvom povezivanju s publikom. Do dolaska na zagrebački Hipodrom ostali su i bez Frusciantea, a Kiedis je, shvativši da nešto ne štima, nakon deset studijskih albuma počeo pohađati satove pjevanja.

Anthony Kiedis (Foto: Nino Šolić)

Sve su to bili razlozi, uz kroničan nedostatak novca, što se prije dva mjeseca počelo pričati o otkazivanju koncerta, zbog navodne slabe prodaje ulaznica. No, Hipodrom je sinoć bio krcat. Službeno 35 tisuća ljudi, no prema slobodnoj procjeni pred pozornicom se jučer okupilo barem pet do deset tisuća fanova više.

Je li se investicija ipak isplatila? Uz poneke sitnije prigovore, Red Hot Chili Peppers su zagrebačkoj publici dokazali da nisu grupa koja razočarava. Barem ne više. Isplatilo se, dakle, svjedočiti koncertu benda koji je u nekoliko navrata bio na izdisaju, no koji je sinoć zvučao zrelo, pošteno i uzbudljivo. Već od uvodne “Monarchy of Roses” bilo je vidljivo da su dani kaosa, kakofonije i divljaštva na pozornici daleko iza RHCP-a; pred sobom smo imali “pristojan” bend, koji voli otpustiti ručnu, ali ipak najviše želi voziti po mirnim vodama, puštajući publiku da se glasovima uključi u stvaranje spektakla.

Flea na basu je, očekivano, temeljni stup zvuka Peppersa. Oko njegovih trzaja po žicama vrti se sve, pa je valjda zato gitara ozlijeđenog Johna Klinghoffera zaslužila, ako se ton-majstora pitalo, nešto manji prioritet. Čula se, ali kao da nije bila bitna. Grupa je, nošena Fleaom i staloženim bubnjarem Chadom Smithom, odvozila gotovo dva sata po provjerenim hitovima, draškajući slušne receptore publike upravo s onim pjesama koje su svi htjeli čuti. Kalkulacija nema, improvizacije su svedene na minimum, refreni zborno otpjevani, nitko nezadovoljan.

Flea (Foto: Nino Šolić)

Anthony Kiedis nije imao problema sa savladavanjem mikrofona, mada je tijekom “Otherside” opako ispao iz tonaliteta. Ništa zato, imao je pred sobom desetke tisuća obožavatelja, od kojih je barem polovica platonski zaljubljena u njega. Onako razgolićen, skakutav i s najnovijim hitlerovsko-hipsterskim imidžem, predstavio se kao samouvjeren i prekaljen frontmen.

“By the Way”, “Under the Bridge” i “Californication” napravili su od jučerašnjeg koncerta show velikih razmjera, no funk-rock sladokuscima najviše su trnaca po tijelu izazvale odlične izvedbe “Suck My Kiss” i odjavne “Give It Away”. Puno je vremena, živaca, novca i heroina utrošeno u stvaranje brenda RHCP, a sinoć je svakog trenutka bilo jasno da se radi o velikom bendu, kod kojeg nema tragova neiskrenosti. Doduše, sad je cijela priča ispolirana, uglancana, tehnički dovedena do savršenstva i postavljena na korporativne noge. No i takvi, razdragani i zauzdani, Peppersi nude puno. A ponudili su i svojoj predgrupi, 2Cellos, da zajedno s njima na bisu odrade “Califonication”.

Nije bilo sumnje da su Peppersi, nakon Stonesa i Metallice, zaslužili istrčati na Hipodrom. Dvosatna euforija, glasan i precizan bend, hit do hita i pozitivan feeling koji se prelijevao iz zvučnika, odredili su smjer ovog spektakla – moćno i pamtljivo.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X