Fenomen svjetske umjetnosti i jedan od najobožavanijih slikara današnjice zagrepčanima je na pragu od danas pa do 7. srpnja.
Baš kao i svaki super-star ovog doba, i Picasso se teško može intimno doživjeti. Uglavnom je riječ o rijeci ljudi koja teče kroz muzejske prostorije i u kojoj ste samo kap i samo tako imate pravo i priliku stati pred djela super-stara. S cijenama u rasponu od 50 do 70 kuna za individualne posjete u neka gluha doba dana kad je umjetnost svima osim umjetnicima zadnja rupa na svirali druženja sa starim Picassom i njegovom ultimativno svemirskom ljepotom može biti intimnije prirode.
Na pitanje koje si svi muzeji postavljaju, a glasi: “kako to da mladi ne posjećuju naše sadržaje”, odgovor bi možda bio da zbir vrijednosti svih slika trenutno nije dovoljan za njihovu opću opčinjenost. Nekolicina koja će dosita uživati u posjeti vrjedniji su od stotine nezainteresiranih i stvarna je slika stvari u svakoj generaciji. Bilo bi čudno da je drugačije.
Iako izložba muzeja Picasso u svojoj osnovi jest zamišljena kao početnica za razumijevanje tog velikana, ona to ne postiže u brojčanim razmjerima u kojima bi trebala, a koji jasno daju do znanja da je Picasso u svojih 75 radnih godina stvarao i po dvije slike dnevno – svakodnevno.
Ne poznajući “ni petka, ni svetka” ni filozofiju umjetnosti lijenosti, on nikada neće biti u potpunosti shvaćen dokle god, odnosno, ako ne bude ‘raskrinkan’.